“Dabogda se nikome ne dogodilo ovo što je nama. Sada hodamo same bez ikoga svog”

Odavanjem počasti stradalim u genocidu u Srebrenici obilježena je 19. godišnjica otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. U Potočarima je do sada ukopana 6.721 žrtva genocida, a traga se za još više od hiljadu ubijenih stanovnika Podrinja. “To je prva bh. institucija koja sistematski komemorira dio historije koji je obilježen zločinom,” poručio je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra.

Hiljade bijelih nišana. Genocid. Mjesto njihovog konačnog smiraja, ali i mjesto koje čuva sjećanje na ubijene, te njeguje kulturu sjećanja. Prije tačno 19 godina otvoren je Memorijalni centar Srebrenica-Potočari. Majke ubijenih najzaslužnije su za to. Odobrenje lokacije za ukop od Skupštine Srebrenica nisu dobile.

“Doživjeli smo tu neprijatnosti, uvrede… jednoglasno je odbijeno. Sreća pa je bila prva tačka… (N1: Odbijeni ste?) Da. Rekli su ‘mi to ne damo’. I onda smo mi sa tom odlukom uputili zahtjev visokom predstavniku i tada je on iskoristio svoje bonske ovlasti i odredio da imamo pravo na to”, kazala je Nura Begović, Udruženje “Žene Srebrenice”.

Potom je došao dan svečanog otvorenja. 20. septembra 2003. godine Memorijalni centar otvorio je američki predsjednik Bill Clinton. Na to su ga upravo ponukale srebreničke majke.

“Moje prvo pitanje je bilo: predsjedniče zašto niste 95’ rekli Ne… mi bi imali djecu, a i vi ste roditelj. On se postidio. Kada Hotić mu je potom rekla ne trebaju nama suze, nama treba Bosna i Hercegovina. Tada nam je rekao da će stajati iza BiH. I evo mi veliku podršku od Amerike imamo sve ove godine”, kazala je Munira Subašić, Udruženje “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”.

Te 2003. godine u Potočarima je obavljen prvi kolektivni ukop, a do sada je dženaza klanjana za blizu sedam hiljada žrtava genocida. Ovdje su ukopana i dva sina Refije Hadžibulić.

“Svako je ovdje izgubio nekoga… a Dabogda se nikome ne dogodilo ovo što se nama dogodilo. Sada hodamo same bez ikoga svog… Ne znam… I opet negiraju genocid i kažu nije ništa bilo. Ko god dođe vidi šta je bilo”, kazala je Refija Hadžibulić.

A bio je genocid, presudio je Međunarodni sud u Hagu. Ubijani su i najmlađi, kao i najstariji članovi bošnjačke zajednice.

“Među kojima je i dijete staro jedan dan, kao i Šuhra Izmirlić rođena 1901. godine. Znači… ako imamo te pokazatelje onda i prije nego što je genocid potvrđen u Hagu, jasno bilo da se radi o genocidnoj namjeri”, kazao je Šefket Hafizović, predsjednik upravnog odbora Memorijalnog centra.

O toj genocidnoj namjeri pišu se knjige i čuva se spomen na ubijene. Tokom obilježavanja godišnjice otvorenja Memorijalnog centra istaknuto je i da nove generacije preživjeli Srebreničani uče ljubavi, poštovanju, a ne mržnji.

“Našu djecu učimo da budu pošteni, dobri ljudi… da pamte ono što se desilo, da uče… da ne budu naučeni mržnji. Da nauče o toleranciji, oprosti. Isto tako moramo da ih naučimo da ovo sve što smo mi preživjeli prenose novim generacijama: da se nikada nikome ne dogodi genocid”, poručio je Tifa Efendić.

U genocidu je ubijeno, u samo nekoliko dana, više od osam hiljada osoba. Stotine majki, kćerki, sinova, sestara, braće još uvijek traga za posmrtnim ostacima stotina i stotina ubijenih Srebreničana.

N1