Da li plačete više od drugih ljudi: To bi moglo biti zbog ovih nekoliko stvari

Plakanje nije loša stvar i zapravo nam može pomoći da se umirimo, reguliramo naš živčani sustav i oslobađamo endorfine i hormone sreće. Ipak, nikad ne škodi razumjeti zašto bismo mogli plakati više od drugih.

Na lošem glasu

Plakanje je na lošem glasu jer može biti neugodno, nezgodno ili čak znak da ste “previše emocionalni”. Ali istraživanja zapravo pokazuju da plakanje može biti korisno jer pomaže u ublažavanju fizičke i emocionalne boli, kao i da oslobađa endorfine i oksitocin, koji mogu smanjiti stres, piše Mind Body Green.

Ali što ako plačete puno? Stručnjaci su otkrili zašto neki ljudi plaču više od drugih, a i kada plač zapravo postaje pretjeran. Ovo je sedam razloga zašto plačete više od drugih.

7 razloga

Vrlo ste empatični: Prema ovlaštenoj psihoterapeutkinji Babiti Spinelli, L.P., postoji niz čimbenika koji mogu uzrokovati da jedna osoba plače više od druge, pri čemu je veći stupanj empatije veliki. Bilo da sebe nazivate empatom ili visoko osjetljivom osobom, neki ljudi jednostavno imaju živčani sustav koji je jače osmišljen za odnose s drugima, što rezultira pojačanim emocionalnim reakcijama. Kao što je psihologinja i savjetnica za veze Margaret Paul, Ph.D., prethodno izjavila, oko 15 do 20% populacije su visoko osjetljive osobe. “To je živčani sustav koji je više reaktivan na podražaje, odnosno živčani sustav koji može dublje osjetiti stvari.”

Plakanje je rano modelirano za vas: Prema Spinelli, nemojte podcjenjivati ​​utjecaj uvjetovanosti vaše obitelji na to koliko plačete. “Ono što je modelirala obitelj utječe na to hoćemo li više plakati od drugih”, kaže ona i dodaje: “Ako je plakanje poručeno kao sramotno ili nepotrebno, to utječe na pojedince da suspregnu suze i odupru se izražavanju emocija kroz suze.” S druge strane, dakle, ako vaše suze u djetinjstvu nisu naišle na negativne reakcije vaše obitelji i bili ste ohrabreni da izrazite svoje emocije, možda nećete osjećati taj isti ukorijenjeni otpor ili pritisak da suspregnete svoje suze.

Pod stresom ste ili ste iscrpljeni: Ako inače niste neko ko puno plače, ali u zadnje vrijeme ste primijetili da plačete više, moguće je da vam je svega previše, da ste iscrpljeni ili pod velikim stresom. Već znamo da nedostatak sna može utjecati na emocionalnu obradu, otežavajući reguliranje emocija kada se pojave. Da ne spominjemo, kada je riječ o stresu, istraživanje pokazuje da stres vrlo dobro može uzrokovati da budete emocionalniji, razdražljiviji ili općenito neraspoloženi – što će svakako povećati vjerojatnost suza.

Plakanje je rano modelirano za vas: Prema Spinelli, nemojte podcjenjivati ​​utjecaj uvjetovanosti vaše porodice na to koliko plačete. “Ono što je modelirala porodice utječe na to hoćemo li više plakati od drugih”, kaže ona i dodaje: “Ako je plakanje poručeno kao sramotno ili nepotrebno, to utječe na pojedince da suspregnu suze i odupru se izražavanju emocija kroz suze.” S druge strane, dakle, ako vaše suze u djetinjstvu nisu naišle na negativne reakcije vaše obitelji i bili ste ohrabreni da izrazite svoje emocije, možda nećete osjećati taj isti ukorijenjeni otpor ili pritisak da suspregnete svoje suze.

Pod stresom ste ili ste iscrpljeni: Ako inače niste neko ko puno plače, ali u zadnje vrijeme ste primijetili da plačete više, moguće je da vam je svega previše, da ste iscrpljeni ili pod velikim stresom. Već znamo da nedostatak sna može utjecati na emocionalnu obradu, otežavajući reguliranje emocija kada se pojave. Da ne spominjemo, kada je riječ o stresu, istraživanje pokazuje da stres vrlo dobro može uzrokovati da budete emocionalniji, razdražljiviji ili općenito neraspoloženi – što će svakako povećati vjerojatnost suza.

To je u vašem DNK: Slično uvjetovanim i naučenim čimbenicima oko plača koje je modelirala vaša porodica, a koje bismo smatrali “odgojem”, postoji i “priroda” ili genetska komponenta, prema Spinelli. Ne samo da su studije pokazale da je emocionalno funkcioniranje nasljedno, odnosno da svoju sklonost prema emocionalnosti možete dobiti djelomično iz svoje loze predaka, već dodatna istraživanja sugeriraju da bi emocionalniji ljudi mogli čak imati malo drugačiju kemiju mozga, kao što je povećan protok krvi u regijama koje procesiraju emocije i empatiju,

Oslobađate neobrađene emocije: Kako učimo više o živčanom sustavu i utjecaju traume, ideja da možemo “zadržati” traumu u tijelu postaje sve šire prihvaćena. A prema Spinelli, kada se plač pojavi niotkuda, “može predstavljati neobrađene emocije koje smo osjećali, ali smo se od njih distancirali ili ih gurali u stranu.” Ako vam to zvuči kao da bi moglo imati smisla, traženje pomoći terapeuta može vam pomoći da riješite stvari kroz koje ste prošli u prošlosti, kako biste pomogli svom živčanom sustavu da se ‘vrati na sigurno’.