Da li je u Islamu dozvoljen abortus?

Jedinstvenih podataka nema, zdravstvene ustanove se nerado otvaraju kada je o toj temi riječ. Rijetki ljekari koji pristaju da javno govore o tome kažu da je, iako se o njemu glasno ćuti, abortus postao svakodnevica

Slučaj Mirele Čavajde, trudnice iz Hrvatske, kojoj je više zdravstvenih ustanova odbilo izvršiti prekid trudnoće jer beba ima tumor na mozgu, odjeknuo je regionom.

Uz to, pokrenuo je i lavinu pitanja – Kakva je zakonska regulativа kod nas? Zašto je abortus u našoj zemlji još uvijek tabu tema?

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini razmatralo je pitanje abortusa i donijelo je fetvu o načelnoj zabrani abortusa. U njoj se, između ostalog, navodi: „Moderna medicina, na osnovu preciznih istraživanja, zauzela je stav da je embrio, koji nastaje spajanjem muškog i ženskog gameta, živo biće, čovjek u nastajanju, izdiferencirali se neki njegovi organi ili ne, te da ima pravo na život…Sukladno općim vjerskim odredbama (Kur’an i Sunnet), bez opravdanog, legitimnog vjerskog razloga, niko nema pravo da prekine život u majčinoj utrobi. Prema tome, bez stvarne i nužne potrebe, kao što je opasnost gubljenja majčinog života, niko nema pravo da prekine trudnoću u bilo kojoj fazi nakon začeća…“

– Ginekološke ordinacije i sve poliklinike, bolnice i klinike imaju pravo uraditi nasilan prekid trudnoće po želji pacijenta, legalno dozvoljen, bilo u opštoj bilo, u lokalnoj anesteziji, kaže prim. dr Vernes Begović, specijalista ginekologije.

Evidencije o broju prekida trudnoće se vode na nivou entiteta, ali i one su često nepotpune, jer zdravstvene ustanove ne dostavljaju podatke. U odgovoru na naš upit iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske rečeno nam je da je 2020. godine obavljeno ukupno 1410 abortusa.
Kada je riječ o Federaciji Bosne i Hercegovine, evidenciju vodi Zavod za javno zdravstvo, ali do zaključenja ovog priloga, podatke nismo dobili. Zakonima na nivou entiteta je propisano da je abortus dozvoljen do 10. sedmice, dok se kasnije obavljaju samo u izuzetnim okolnostima.

Prekid trudnoće poslije desete sedmice može se odobriti u slučaju anomalija, bolesti djeteta, bolesti majke, kad imamo neki viši interes nego što je život bebe, tvrdi dr Begović.

Situacija u praksi je takva da, iako postoji pravni osnov koji obvezuje na pružanje besplatne i sigurne zdravstvene usluge, abortus još uvijek nije pod jednakim uslovima dostupan na cijeloj teritoriji BiH. Razlozi za to su višestruki”

Iz nevladinih organizacija smatraju paradoksalnom činjenicu da je abortus tabu tema, dok brojke divljaju.

– Besmisleno je i poražavajuće u modernim demokratskim društvima polemisati o pravu na abortus, ali svjedoci smo da se ovo pravo sve češće dovodi u pitanje, negira i opstruiše, kaže Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.

Etička dilema, zbog koje brojni bh. ginekolozi nisu pristali da govore o ovoj temi je kažu velika jer se abortus po trenutnom zakonu nakon trećeg mjeseca trudnoće smatra porođajem.

Svoju teoriju ima i profesor Sead ef. Jašarević

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Pričao nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi: ‘Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude ‘aleka (ugrušak – zakvačak), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.”‘ (Ovo predanje bilježi Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)

Ova dva dokaza nam detaljnije pojašnjavaju faze i periode kroz koje Allah dž.š., provodi stvaranje čovjeka, od početka do kraja. Šeri’atski dokazi nas upućuju na to da nam je obaveza poštivati čovjeka čak i u njegovom začeću, i da se ne smije vršiti neprijateljstvo prema njemu putem pobacivanja ili abortusa, pa makar i ta faza bila u pitanju.

Ono što nam ukazuje na zabranjenost abortusa, i prije udahnjivanja njegove duše, jeste kur’anski ajet: „Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i nesl-potomstvo – a Allah ne voli nered!“ (el-Bekara, 205.) – a abortus je samo jedan od načina uništavanja potomstva još u njegovom začeću.

Ono što nam direktno zabranjuje abortus fetusa, nakon udahnuća njegove duše, jeste ajet: „Reci: ”Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.“ (el-En’am, 151.)

Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji, kaže:

1. Pravilo je da je abortiranje fetusa Šeri’atom zabranjeno nebitno u kojoj fazi začeća ono bilo.

2. Što se tiče abortusa u prvoj fazi začeća, tj. u toku prvih 40 dana života, to nije dozvoljeno osim radi otklanjanja moguće štete ili ispunjenja određene Šeriatom potvrđene koristi. Obje situacije mogućih šteta ili koristi definisat će, i po tom pitanju izjasnit će se, stručnjaci iz medicine i Šeri’ata. Što se tiče abortiranja u tom periodu iz straha od tereti odgajanja djece, nemogućnosti njihova izdržavanja ili školovanja, ili „radi njihove budućnosti“, ili zbog toga što se odlučilo da se neće imati više djece – sve to nije opravdani razlog, i zbog toga je haram i zabranjeno vršiti abortus.

3. Nije dozvoljeno abortirati fetus dok je u fazi ‘aleka-zakvačka, ili mudga-gruda mesa, sve dok povjerljivi tim doktora ne procijeni da je nastavak takve trudnoće opasan po život majke, te da zbog ploda može doći u pitanje njen život. Ako takva komisija procijeni da se abortus treba izvršiti – abortiranje će tada biti dozvoljeno, naravno nakon iscrpljivanja svih drugih metoda kojima se možda mogla suzbiti takva opasnost.

4. Nakon treće faze, nakon ispunjenja 4 mjeseca trudnoće, nije dozvoljeno abortirati plod sve dok tim stručnih doktora ne procijeni da je ostanak ploda u majčinoj materici opasan po njen život, naravno nakon iscrpljenja svih metoda kojima bi se pokušao spasiti život fetusa. Data je dozvola za abortusom u ovakvom slučaju samo radi otklanjanja veće štete (smrt majke), i radi priskrbljivanja veće koristi (život majke).

Dakle, ako život majke nije doveden u pitanje, i ako fetus nije umro u utrobi majke, nije dozvoljeno vršiti abortus, pa čak i ako je u pitanju silovanje ili deformisanost ploda, a kamo li razvod ili siromaštvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.