Čovićev salto mortale u Banjoj Luci: Čuvajte RS, ja sada moram ići

“Čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli ovdje da vam svi mogu zavidjeti”, rečenice su kojima je Dragan Čović zaključio svoje jučerašnje obraćanje u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Riječi koje ne iznenađuju, ali bole Hrvate u entitetu u kojem svakodnevno žive diskriminaciju, piše Klix.

I Čović vjerovatno zavidi Dodiku. Zavidi mu na apsolutizmu koji je zaveo u RS-u. Divi se njegovom separatizmu, politici inata i degradacije. Toliko mu se divi da nije mogao ostati i čuti Dodikov govor i poruke kako je entitet u kojem suvereno vlada ekonomska sila, na koju su svi drugi samo ljubomorni.

Sam čin obraćanja u NSRS-u politička publika Dragana Čovića može i progutati. Prepričavanje propalih pregovora o izbornom zakonu također, ali takvo javno ignorisanje sistemske diskriminacije koju proživljava i ono malo hrvatskog naroda u RS-u, teško je ignorisati.

Dragan Čović nije se pobunio kada je 9. januara 2019. godine sjedio u prvom redu prilikom obilježavanja neustavnog dana RS-a, na kojem je odlikovan i bivši pukovnik JNA, a kasnije i general vojske RS-a Slavko Lisica, inače osuđen zbog granatiranja Šibenika po naređenju Ratka Mladića.

Nije mu bilo sporno ni što je entitet RS postavio ploču Milanu Tepiću, majoru JNA, koji je raznio kasarnu u Bjelovaru 1991. uprkos žestokim osudama službenog Zagreba. Svi ti primjeri veličanja zločinaca Čoviću nisu bili sporni, odnosno barem javno nije pokazao negodovanje prema vlastima u entitetu Republika Srpska. Nije mu bilo sporno jer je vjerovatno dobro taktizirao, ne želeći kvariti odnose s Miloradom Dodikom uz računicu da će mu ići u prilog politička podrška SNSD-a.

Katolička crkva u RS-u, a najviše biskup Franjo Komarica godinama upozoravaju na skoro iskorjenjivanje hrvatskog stanovništva u RS-u. Prema jednom od posljednjih crkvenih popisa, broj Hrvata u RS-u je ispod pet posto od predratnog broja katolika na tom području.

“Hrvati kao narod na ovom području Bosne i Hercegovine su pred potpunim iskorjenjivanjem”, upozorio je biskup Komarica.

Zašto su Hrvati gotovo nestali iz RS-a, to je posebno pitanje. Međutim, ono što je indikativno je da lider HDZ-a nije našao za shodno da Dodiku i vlastima u RS-u ukaže na položaj Hrvata u tom entitetu. Makar kao znak satisfakcije za ono malo hrvatskog pučanstva koje je ostalo i koje se sjeća brutalnog zločina u selu Briševo kod Prijedora, u kojem je u dva dana 1992. ubijeno 67 Hrvata.

Nakon rata u Briševo se nije vratio niko od oko 400 Hrvata, koliko ih je živjelo prije rata u ovom mjestu, a obnovljeno je tek nekoliko kuća.

“Briševo je najstradalije mjesto u BiH u kojem je ubijeno 67 Hrvata. Za taj zločin još niko nije odgovarao, iako svi znaju ko je počinio te zločine. Sve su to bili civili”, rekao je na obilježavanju godišnjice prošle godine tamošnji župnik, velečasni Boris Ljevak, pozivajući da se konačno rasvijetle ti zločini koje su počinile srpske snage prije 29 godina.

I kako onda hrvatsko stanovništvo u RS-u treba posmatrati nastup lidera najveće i najjače hrvatske stranke u BiH kada u Narodnoj skupštini Republike Srpske kaže: “Čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli ovdje da vam svi mogu zavidjeti”.

Dok je svu svoju energiju usmjerio na priču o izbornom zakonu i legitimnom predstavljanju u FBiH i na državnom nivou, Čović okreće glavu od istog problema u RS-u. Nije Čović pitao vlast u RS-u o tome koliko je Hrvata zaposlenih u javnim preduzećima i ustanovama tog entiteta.

Političke predstavnike Hrvata u RS-u daje uglavnom SNSD. U Narodnoj skupštini Hrvati imaju četiri poslanika, od kojih su tri izabrana glasovima Srba i jedan glasovima Bošnjaka. Potpredsjednik skupštine iz reda Hrvata je kadar SNSD-a. U Vijeću naroda od osam hrvatskih delegata trojica su iz srpskih stranaka. U Vladi RS-a su tri hrvatske pozicije popunili Hrvati iz srpskih stranaka. Sve to Čović nije problematizirao u jučerašnjem obraćanju u Banjoj Luci, već se divio inat politici Milorada Dodika i pridruženih partija.