CNN otkrio priču o izraelskim kampovima za Palestince, svjedočio i bosanski državljanin Muhamed el Ran

CNN je razgovarao s trojicom izraelskih zviždača koji su zarobljeni u pustinjskom kampu Sde Teiman, koji drži Palestince zarobljene tokom izraelske invazije na Gazu.

Svi su progovorili pod rizikom pravnih posljedica i odmazde od grupa koje podržavaju izraelsku tvrdokornu politiku u Gazi.

U vojnoj bazi koja sada služi i kao pritvorski centar u izraelskoj pustinji Negev, Izraelac koji radi u toj ustanovi snimio je dvije fotografije scene za koju kaže da ga i dalje proganja.

Vide se redovi muškaraca u sivim trenerkama kako sjede na madracima tankim kao papir, ograđeni bodljikavom žicom. Svi se pojavljuju s povezima na očima, teških glava obješenih pod bljeskom reflektora.

Gnjili smrad ispunio je zrak i prostorija je brujala od muškog žamora, rekao je Izraelac koji je bio u ustanovi za CNN. Pošto im je bilo zabranjeno međusobno razgovarati, zatočenici su mrmljali sebi u bradu.

“Rečeno nam je da se ne smiju kretati. Trebaju sjediti uspravno. Nije im dopušteno razgovarati. Ne smiju ni gledati ispod poveza”, opisao je svjedok.

Čuvari su dobili upute “da viču uskot” – šuti na arapskom – i rečeno im je da “odaberu ljude koji su problematični i kazne ih”, dodao je izvor.

Oni prikazuju sliku ustanove u kojoj su liječnici ponekad zatvorenicima amputirali udove zbog ozljeda zadobivenih stalnim vezivanjem lisicama; medicinskih postupaka koje ponekad izvode nedovoljno kvalificirani medicinari, čime je stekao reputaciju “raja za pripravnike” i gdje je zrak ispunjen mirisom zanemarenih rana ostavljenih da trunu.

Prema izvještajima, ustanova udaljena nekih 30 kilometara od granice s Gazom podijeljena je u dva dijela: ograđene prostore u kojima je oko 70 palestinskih zatočenika iz Gaze smješteno pod ekstremnim fizičkim ograničenjima i poljsku bolnicu u kojoj su ranjeni zatočenici vezani za svoje krevete, noseći pelene i hranjeni kroz slamke.

“Uklonili su im sve što je nalikovalo ljudskim bićima”, kazao je jedan zviždač.

“Premlaćivanja nisu izvršena radi prikupljanja obavještajnih podataka. Učinjeni su iz osvete. Bila je to kazna za ono što su (Palestinci) učinili 7. oktobra i kazna za ponašanje u kampu”, kazao je drugi.

Odgovarajući na CNN-ov zahtjev za komentarom o svim navodima iznesenim u ovom izvještaju, izraelska vojska, poznata kao Izraelske odbrambene snage (IDF), rekla je u izjavi:

“IDF osigurava primjereno ponašanje prema pritvorenicima. Svaka tvrdnja o nedoličnom ponašanju vojnika IDF-a ispituje se i shodno tome se rješava. U odgovarajućim slučajevima, MPCID (Odjel za kriminalističku istragu vojne policije) istrage se otvaraju kada postoji sumnja na nedolično ponašanje koje opravdava takve radnje. Uhapšenima se stavljaju lisice na ruke ovisno o stepena opasnosti i zdravstvenom stanju. Slučajevi nezakonitog stavljanja lisica nisu poznati vlastima”.

IDF nije izravno zanijekao izvještaje o ljudima kojima je skidana odjeća ili su držani u pelenama. Umjesto toga, izraelska vojska je rekla da se zatočenicima vraća njihova odjeća nakon što IDF utvrdi da ne predstavljaju sigurnosni rizik.

Izvještaji o zlostavljanju u Sde Teimanu već su se pojavila u izraelskim i arapskim medijima nakon negodovanja izraelskih i palestinskih grupa za ljudska prava zbog tamošnjih uslova. Ali ovo rijetko svjedočanstvo Izraelaca koji rade u objektu baca dodatno svjetlo na ponašanje Izraela dok vodi rat u Gazi, sa novim optužbama za zlostavljanje. Također baca više sumnje na opetovane tvrdnje izraelske vlade da djeluje u skladu s prihvaćenom međunarodnom praksom i zakonom.

CNN je od izraelske vojske zatražio dozvolu za pristup bazi Sde Teiman. Prošlog mjeseca ekipa CNN-a pratila je mali prosvjed ispred glavne kapije koji su organizirali izraelski aktivisti koji su zahtijevali zatvaranje objekta. Izraelske snage sigurnosti tamo su ispitivale ekipu oko 30 minuta, tražeći da vide snimke koje je snimio CNN-ov fotoreporter. Izrael često podvrgava izvjestitelje, čak i strane novinare, vojnoj cenzuri zbog sigurnosnih pitanja.

CNN je intervjuirao više od desetak bivših zatočenika iz Gaze za koje se činilo da su pušteni iz tih logora. Rekli su da ne mogu utvrditi gdje su držani jer su veći dio zatočeništva imali poveze na očima i odsječeni od vanjskog svijeta. No detalji njihovih iskaza poklapaju se s onima zviždača.

“Radovali smo se noći kako bismo mogli spavati. Onda smo čekali jutro u nadi da će se naša situacija promijeniti”, rekao je doktor Mohammed El-Ran, prisjećajući se svog zatočeništva u vojnoj ustanovi gdje je, kako je rekao, izdržao pustinjske temperature, mijenjajući se od dnevne vrućine do hladnoće noć. CNN ga je prošlog mjeseca intervjuirao izvan Gaze.

El-Ran, Palestinac koji ima bosansko državljanstvo, vodio je hirurški odjel u indonezijskoj bolnici u sjevernom dijelu Gaze, jednoj od prvih koja je zatvorena i napadnuta dok je Izrael izvodio svoju zračnu, kopnenu i pomorsku ofanzivu.

Uhapšen je 18. decembra rekao je, ispred baptističke bolnice Al-Ahli u gradu Gazi, gdje je radio tri dana nakon što je pobjegao iz svoje bolnice na žestoko bombardiranom sjeveru.

Skinuli su ga do donjeg rublja, zavezali mu oči i zapešća, a zatim ga bacili u stražnji dio kamiona gdje su, kako je rekao, gotovo goli zatočenici bili natrpani jedni na druge dok su ih prebacivali u zatočenički logor u sredini pustinje.

Pojedinosti u njegovom iskazu u skladu su s onima desetaka drugih koje je prikupio CNN govoreći o uvjetima hapšenja u Gazi. Njegovu priču podupiru i brojne slike masovnih hapšenja koje su objavljene na profilima na društvenim mrežama i pripadaju izraelskim vojnicima. Mnoge od tih slika prikazuju zarobljenike Gaze, njihovih zapešća ili gležnjeva vezanih sajlama, u donjem rublju i s povezima na očima.

El-Ran je držan u vojnom pritvoru 44 dana, rekao je za CNN. “Dani su nam bili ispunjeni molitvom, suzama i prošnjama. To nam je olakšalo agoniju”, rekao je El-Ran.

“Plakali smo i plakali i plakali. Plakali smo za sebe, plakali smo za svoj narod, plakali smo za svoju zajednicu, plakali smo za svoje najmilije. Plakali smo zbog svega što nam je palo na pamet”.

Sedam dana nakon njegovog zatvaranja, vlasti logora naredile su mu da djeluje kao posrednik između čuvara i zatvorenika, uloga poznata kao Shawish, “nadzornik”, na narodnom arapskom jeziku.

Prema izraelskim zviždačima, Shawish je obično zatvorenik koji je nakon ispitivanja oslobođen sumnje da je povezan s Hamasom.

Izraelska vojska je zanijekala nepotrebno držanje zatočenika ili njihovo korištenje za potrebe prevođenja.

“Ako nema razloga za nastavak pritvora, zatvorenici se puštaju natrag u Gazu”, rekli su u saopćenju.

Međutim, izvještaji zviždača i zatvorenika, posebno koji se odnose na Shawish, bacaju sumnju na IDF-ov prikaz procesa čišćenja. El-Ran kaže da je služio kao Shawish nekoliko sedmica nakon što su ga oslobodili veza s Hamasom. Zviždači su također rekli da je Shawish neko vrijeme služio kao posrednik.

Oni obično dobro govore hebrejski, prema riječima očevidaca, što im omogućuje da ostalim zatvorenicima prenesu naredbe čuvara na arapskom.

Zbog toga je El-Ran rekao da je dobio posebnu privilegiju: skinut mu je povez s očiju. Rekao je da je ovo druga vrsta pakla.

“Dio mog mučenja bilo je to što sam mogao vidjeti kako su ljudi mučeni. Prvo nisi mogao vidjeti. Niste mogli vidjeti mučenje, osvetu, ugnjetavanje. Kada su mi skinuli povez s očiju, mogao sam vidjeti razmjere poniženja i poniženja… Mogao sam vidjeti do koje mjere nas nisu vidjeli kao ljudska bića, već kao životinje”, opisao je El Ran.

El-Ranov izvještaj o oblicima kažnjavanja koje je vidio potvrdili su zviždači koji su razgovarali s CNN-om. Zatvoreniku koji je počinio prijestup poput razgovora s drugim bilo bi naređeno da podigne ruke iznad glave do sat vremena. Zatvoreniku bi ponekad ruke bile vezane patentnim zatvaračem za ogradu kako bi se osiguralo da ne izađe iz stresnog položaja.

Za one koji su opetovano kršili zabranu govora i kretanja, kazna je postala stroža. Prema dvojici zviždača i El-Ranu, izraelski čuvari ponekad bi odveli zatvorenika u prostor izvan ograđenog prostora i agresivno ga tukli. Zviždač koji je radio kao čuvar rekao je da je vidio čovjeka kako izlazi iz batina sa zubima i nekoliko kostiju, očito slomljenih.

Taj zviždač i El-Ran također su opisali rutinski pretres kada bi čuvari puštali velike pse na zatvorenike koji su spavali, bacajući zvučnu granatu na ograđeni prostor dok su trupe upadale. El-Ran je to nazvao “noćnim mučenjem”.

“Dok smo bili povezani, puštali su pse koji bi se kretali između nas i gazili preko nas. Ležali biste na trbuhu, lica pritisnutog na tlo. Ne možete se pomaknuti, a oni se kreću iznad vas”, kazao je El Ran.

Isti zviždač prepričao je pretres s istim potresnim detaljima. “To je bila specijalna postrojba vojne policije koja je radila tzv. potragu. Ali zapravo je to bio izgovor da ih udarim. Bila je to zastrašujuća situacija. Bilo je puno vrištanja i laveža pasa.”

Za dr. Al-Rana njegov ponovni susret s prijateljima bio je sve samo ne radostan. To ga je iskustvo, rekao je, učinilo nijemim mjesec dana dok se borio s “emocionalnim mrtvilom”.

“Bilo je jako bolno. Kad sam izašao na slobodu, ljudi su očekivali da će mi nedostajati, da ću ih zagrliti. Ali postojala je praznina, Ljudi koji su bili sa mnom u pritvoru postali su moja porodica. Ta su prijateljstva bila jedino što nam je pripadalo”, kazao je Al Ran.

Neposredno prije puštanja na slobodu, drugi zatvorenik ga je dozvao, a glas mu se jedva uzdigao iznad šapta, rekao je al-Ran. Zamolio je liječnika da pronađe njegovu ženu i djecu u Gazi.

“Tražio je od mene da im kažem da je za njih bolje da budu mučenici. Bolje im je da umru nego da budu zarobljeni i držani ovdje”, kazao je al-Ran piše CNN.