Čista energija u fokusu razvoja: U BiH planirano 30 vjetro i 40 hidroelektrana

Prema čistom energetskom paketu Evropske Unije cilj je do 2030. godine imati 50 posto električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno do 2050. kompletno dekarbonizirati elektroenergetski sektor, tj. preći u potpunosti na čistu električnu energiju.

Ovo je ustvari i prilika da se modernizuje ekonomija i poveća konkurentnost što bi trebalo kreirati i nove poslove odnosno nova radna mjesta, a samim tim i privredni rast, te smanjiti emisije stakleničkih gasova i obezbjediti sigurno snabdjevanje energijom.

Bosna i Hercegovine ima jako dobre predispozicije da prati ove trendove i razvije svoju ekonomiju u ovom smislu što je u manjoj mjeri i pokrenuto prije same pandemije.

Ekspert za obnovljive izvore energije Nihad Harbaš i direktor u firmi Nlogic Advisory za Akta.ba je kazao kako je prerano govoriti kako će ova pandemija uticati na daljni napredak BiH na ovom polju, ali sigurno da će međunarodna politika dosta uticati i na BiH, prije svega u procesu približavanja EU i ispunjavanju preuzetih obaveza na polju obnovljivih izvora energije, kao i onih obaveza koje tek trebamo preuzeti.

“Obzirom da je EU postavila cilj od 32 posto obnovljive energije u bruto finalnoj potrošnji do 2030. godine, BiH će sigurno morati povećati svoj koji je do 2020. godine bio 40 posto što će značiti i nova ulaganja i razvoj ekonomije“, kaže Harbaš.

OBNOVLJIVI IZVORI U SREDIŠTU PLANOVA OPORAVKA​

Nedavno je Međunarodna agencija za energetiku (IEA) pozvala vlade da čiste izvore energije stave u središte planova oporavka od koronavirusa, predviđajući u ovoj godini manje novih kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, prvi puta u dva desetljeća.

“I prije pandemije stvaranje uslova za strukturni pad (emisija) zahtijevalo je daleko brži rast u svim sektorima. Da bismo ponovo ostvarili i premašili stope rasta iz predpandemijskih godina, kreatori politike moraju staviti čiste izvore energije, uključujući obnovljive izvore, i energetsku učinkovitost u samo središte napora za obnovu”, navodi se u IEA-inom izvještaju.

EPBiH je također kazala kako u svoj proizvodni portofolio i plan poslovanja kao ključno stavlja povećanje udjela obnovljivih izvora.

Harbaš kaže kako EPBiH zaista dugo radi na planu izgradnje većih proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, prije svega iz vjetra gdje vidimo napredak na vjetroparku Podveležje, ali i drugih vjetroparkova što bi trebalo do 2035. godine dati nekih 250 MW iz vjetra.

Također i hidroelektrane sa planom od 250 MW će dati značajan doprinos proizvodnji iz OIE.

“Znamo za poteškoće i prepreke za izgradnju ovog tipa postrojenja, pa se sve više razmišlja i o velikm fotonaponskim elektrana gdje prema informacijama EPBiH planira nekih 200 MW iz solara. Iz ovoga vidimo da EPBiH prati EU ciljeve i sigurno da će to dati veliki doprinos BiH u portfoliju OIE i ispunjavanju agende iz čistog energetskog paketa. Naravno to je težak put tranzicije jedne elektroprivredne organizacije, ali primjeri razvijenih zemalja su pokazali da to može biti urađeno ukoliko se krene odlučno i na vrijeme što EPBiH zadnjih godina sigurno jeste”, pojašnjava Harbaš.

Pored EPBIH kao javnog preduzeća imamo još dva i to EPHZHB i ERS.

EPHZHB je preduzeće koje svakako električnu energiju proizvodi iz OIE, a njihov primjer je i izgrađena  prva prava vjetroelektrana u BiH, VE Mesihovina koja je puštena u pogon 2018. godine.

I njihovi planovi dalje idu u smjeru čiste energije, odnosno vjetroelektrana i hidroelektrana sa projekcijama izgradnje u periodu do 2035. godine. Tako je planom prediviđeno nove tri vjetroelektrane instalisane snage oko 170 MW, te veći broj malih, crpnih i ostalih hidroelektrana planiranog instalisanog kapaciteta oko 250 MW. 

U Republici Srpskoj većinom su planirane hidroelektrane sa procijenjenom ukupnom instalisanom snagom značajnog kapaciteta od oko 1,8 GW, te nekoliko vjetroelektrane poput VE Hrgud, Grebak i Trusina sa ukupnom instalisanom snagom oko 150 MW.

Također postoje planovi i za gradnju fotonaponskih elektrana poput FNE Trebinje od 100 MW ili FNE Ljubinje 65 MW.

Sve ovo je planirano do 2035. godine.

“Ono što se može očekivati jeste da pored spomenutih  javnih preduzeća, strani i domaći privatni investitori izgrade svoja postrojenja značajnih snaga, a pogotovo vjetroelektrana. Tako je recimo prema indikativnom planu proizvodnje za period 2020-2029. godina u BiH planirana izgradnja 30tak vjetroelektrana instalisane snage 1,8 GW i oko 40 novih hidroelektrana instalisane snage 2 GW”, kaže Harbaš.

Ukoliko bi se izgradila sva nabrojana postrojenja, Bosna i Hercegovina bi imala dodatnih 4 GW instalisanih postrojenja na obnovljivu energije što je duplo više o trenutno svih instalisanih kapaciteta za proizvodnje električne energije u BiH. Realno, teško je očekivati da se to desi.

POTICAJI ZA OBNOVLJIVE IZVORE

Kada je razvoj ovog sektora u pitanju pored navedenih planiranih kapaciteta iz obnovljive energije, neka od navedenih preduzeća, ali i ostala što javna što privatna preduzeća planiraju izgradnju i termo kapaciteta kao što su TE Tuzla 7 ili TE Kakanj 8, TE Banovići, itd.

Samo u FBiH je planirano izgradnja 1,7 GW termo kapaciteta, dok je u RS-u oko 1 GW i to TE Ugljevik 3 i TE Gacko 2. Istina, ovo je puno teže izgraditi nego OIE postrojenja zbog niza okolnosti i politika.

S druge strane, dosta privatnih investitora gradi kapacitete na obnovljive izvore energije isključivo radi poticaja države kada se radi o manjim kapacitetima do 1 MW, a koji su skoro zanemarivi kapaciteti u ukupnoj proizvodnji električne energije.

Međutim dosta ozbiljnih privatnih investitora, kako stranih tako i domaćih, planira graditi postrojenja veće snage, preko 50 MW, gdje prednjače vjetro i hidroelektrane.

Harbaš kaže da ono što očekuje energetski sektor nakon pandemije u EU, pa samim tim i u BiH jeste proizvodnja električne energije na mjestu potrošnju, pogotovo iz obnovljivih izvora poput solara.

To znači da će se poticati proizvodnja električne energije na krovima recimo, trošiti onoliko koliko su potrebe određenog kupca, ostatak skladištiti ili plasirati u mrežu.

“Daljni razvoj malih postrojenja na obnovljive izvore energije, do 1MW snage, isključivo će zavisiti od sistema poticaja i načina poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, kao što su tržišno orjentisani mehanizmi aukcija i sl. Veoma brzo isplativost postrojenja na obnovljive izvore energije mogla bi se ostvariti i bez poticaja, ali za to je potrebno u BiH urediti elektroenergetki sektor uključujući liberalizaciju tržišta električne energije, balansnu odgovornost, uticaj na okoliš, izgradnju dodatnih kapaciteta za prihvat, distribuciju i snabdjevanje električnom energijom, ali i institucionalni i legislativni okvir u području obnovljivih izvora energije”, kaže Harbaš.

Obzirom na sve veći otpor civilnog društva na izgradnju malih hidroelektrana od kojih lokalna zajednica većinom nema ništa, nakon pandemije očekuje se ulaganje kroz energetske zajednice koje čine grupa građana ili veći broj lokalnih subjekata na područja gdje se određena HE gradi.

Na ovaj način će zaštiti svoje područje, osigurati dovoljne količine vode za ostale potrebe, te projektovati jednu hidrocentralu recimo prema stvarnim kapacitetima, ne ugrožavajući okoliš i ostale prirodne procese.

Akta.ba