Cilj kriminalizacije klevete i uvrede je da se sloboda govora u potpunosti ukine

Iako je dio medijske zajednice, kao i nevladine i međunarodne organizacije, izrazio protivljenje predloženom Nacrtu zakona kojim se kriminalizuju kleveta i uvreda, isti je usvojila Narodna skupština Republike Srpske. Javne rasprave vezano za nacrt o izmjenama i dopunama krivičnog zakonika održavaju se širom Republike Srpske. Nakon Banje Luke, gdje su novinari zahtijevali da isti bude povučen ili da budu izbačeni dijelovi koji kriminalizuju klevetu i uvredu, nakon čega su napustili salu, slijede javne rasprave u Bijeljini, Istočnom Sarajevu i Trebinju.

“Mišljenje nije zločin”, poruka je koju su poslali novinari iz Banje Luke.

O nacrtu Zakona kojim će se, ako bude usvojen, uvreda i kleveta tretirati kao krivično djelo, novinari Spin info su razgovarali sa advokatom Dinom Tešićem.

Da li ovako predložen Nacrt zakona koji tretira klevetu i uvredu kao krivično djelo ima realne pravne osnove?

-Očigledan je nedostatak slobodne naučne misli na ovim prostorima, a posebno analitičko-kritičke misli. Bivša Jugoslavija, koja nije bila u potpunosti demokratska zemlja, imala je barem intelektualnu elitu koja je držala do svog dostojanstva i nije popuštala pod pritiskom bilo koje vrste, a da budem jasan, pritisak ni tada nije bio stran članovima Komunističke partije Jugoslavije.

Danas, mogu slobodno reći da je dostojanstvo umrlo kada se rodio kapitalizam u svom najgorem obliku 90-ih godina. Bila mi je čast slušati predavanja profesora Obrada Stanojevića i drugih velikana pravne misli, kojih više nema među nama. Žalosno je što je njihovim fizičkim nestankom nestao izgleda i ideal pravičnog društva.

Primjećujem da je malo cijenjen i donkihotovski rad sudije Branka Perića koji jako kvalitetno i objektivno skreće pažnju javnosti na realne probleme, ne samo u pravosuđu, već i u cjelokupnom društvu Bosne i Hercegovine. Kad bih ja ili neko drugi nešto i dodao na njegove riječi bilo bi samo umanjenje vrijednosti racionalnog, iskustvenog i istinitog stava možda posljednjeg borca za pravdu u Bosni i Hercegovini iz reda pravnika.

Smatram da smo mi pravnici nakon 95-te godine najodgovorniji za stanje društva u kojem se ono danas nalazi, a bićemo odgovorni i za ovo nakaradno rješenje kojim kleveta i uvreda postaju ponovo krivična djela. Nadam se da je ovo dovoljno jasan odgovor o tome da li postoje realni pravni temelji da uvreda i kleveta postanu krivična djela. Dodao bih i da ovo rješenje nije ni u skladu sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima koja je sastavni dio našeg pravnog sistema.

Iako je u medijima često fokus na tome da će ovakav Zakon, ukoliko bude usvojen, ticati se najviše nepodobnih novinara i političkih neistomišljenika, šta to zapravo znači za svakodnevni život građana koji će, očigledno morati paziti na svaku izgovorenu riječ?

-To i jeste cilj ovakvog rješenja, da se sloboda govora u potpunosti ukine. Niko neće biti siguran, ako
se usvoji ovakvo zakonsko rješenje, da protiv njega neće biti pokrenut krivični postupak samo na osnovu riječi komšije, bivšeg poslovnog partnera ili jednostavno psihički neuračunljive osobe. Ovakve vrste postupaka će opteretiti tužilaštvo koje će morati o državnom trošku da provjerava ko je šta o kome govorio i u kom kontekstu.

Mislim da tužioci imaju prečih stvari od toga da istražuju šta je ko rekao. Očekivati je da će se sve opozicione ili samostalne novinske kuće, te novinski portali, jednostavno preregistrovati u neki od gradova Federacije BIH i riješiti ovaj problem vrlo lako. Ukoliko do toga dođe izgubićemo značajna budžetska sredstva i veliki broj radnih mjesta.

Republika Srpska je samo dio Bosne i Hercegovine, a u Federaciji BIH kleveta i uvreda nisu krivična djela. Naravno da će naši ‘umni pravnici’, koji su smislili ovo rješenje s namjerom da se obračunaju s novinarima koji im ne odgovaraju, reći da je posljedica nastupila u Republici Srpskoj pa je samim tim dužno Tužilaštvo Republike Srpske da procesuira i klevetu i uvredu iznešenu u Federaciji Bosne i Hercegove, ali sam stava da ovakva vrsta ‘pravne gimnastike’ neće proći ni na Osnovnom sudu, a kamoli na Vrhovnom ili Ustavnom sudu BIH. Dakle, sve će se svesti na to ko je kome šta rekao u kafani i čij je jezik bio brži od pameti pa će platiti kaznu tako što će prodati stan i postati socijalno-ugrožena kategorija na teretu države koja ga je i progonila.

Jesu li jasno definisani pojmovi uvrede i klevete ovim nacrtom Zakona i ko će, na osnovu kojih parametara, procijenjivati stepen uvrede? Da li je ovako definisan Zakon sprovodiv u praksi?

-Naravno, nadležan bi bio za odmjeravanje kazne sud, kao i da prethodno donese odluku vezanu za odgovornost optuženog za počinjenje krivičnog djela. Sudije koje sude u krivičnim postupcima nisu edukovane za institute uvrede i klevete kako to sad pripada parničnom referatu, pa je nejasno kakav će kvalitet biti odluka ove vrste ukoliko se usvoji sporni nacrt zakona.

Da li je u skladu sa evropskim zakonodavstvom i da li postoji potreba njegovog donošenja s obzirom da je kleveta već prepoznata Zakonom o zaštiti od klevete? Mislite li da će se, s obzirom na dosadašnju praksu, zakon primjenjivati selektivno?

-Kada kažete evropsko zakonodavstvo, morate razumjeti da ono ne postoji. Postoje određeni evropski standardi i odluke Evropskih sudova, ali još uvijek imamo zakone država članica koje svaka na svoj način reguliše kako krivično-pravne oblasti, tako i građansko-pravne oblasti. Evropska unija teži jedinstvenom zakonodavstvu, ali to još za dugi niz godina nije realno, a pitanje je hoće li biti ikada. Uopšte se ne treba obzirati na evropsko zakonodavstvo već treba tražiti rješenja koja su civilizacijske, odnosno kosmopolitske tekovine.

Što se tiče selektivne primjene zakona, to Vam je više pitanje sreće – da li će predmet dopasti stručnom i pravičnom sudiji ili će dopasti podobnom. Ja se iskreno nadam da su ovi prvi u većini, jer ako nisu nemamo budućnosti i pokraj tog što smo svoji na svome u jednoj od najljepših zemalja na svijetu.

Koji su trenutno najbolji pravni načini na koje novinari i građani mogu djelovati da ne bi došlo do usvajanja ovoga Zakona?

-Najbolji način na koji novinari, a i građani mogu djelovati, je taj da narodnim poslanicima koji ih predstavljaju jasno daju do znanja da više za njih neće glasti ukoliko nastave da rade suprotno opštim društvenim interesima, tj. interesima svakog poštenog građana Republike Srpske i da će tražiti prijevremene izbore ukoliko se ovaj zakon usvoji.