Čekajući trovanje i ove godine: Kada će se riješiti zagađenje zraka u BiH?

Iako je tokom ljetnog perioda situacija dosta stabilnija, tokom zime se veće gradske sredine u Bosni i Hercegovini doslovno utapaju u oblake smoga. Štetne čestice koje nastaju uglavnom sagorijevanjem goriva u automobilima te koje su produkt neekoloških loživa vrlo lako dospijevaju u zrak, što je nerijetko uzrok zdravstvenih komplikacija.

I dok su razvijenije zemlje podizale i podižu ekološku svijest kod stanovnika, u našoj državi je taj proces išao i ide u suprotnom smjeru. Naime, svjedoci smo da je mostarska deponija Uborak pod smećem čiji je odvoz, vjerovali ili ne, zabranjen.

Isto tako, svjedoci smo da se Zenica u kontinuitetu susreće sa zagađenjem zraka kojem najviše doprinosi kompanija Arcelor Mittal koja, prema ranijim istraživanjima, potroši 40 puta više uglja od svih domaćinstava u Zenici zajedno. Svakako, tu je i Sarajevo koje se već nekoliko godina nalazi pri samom vrhu ljestvica na kojima se nalaze najzagađenijih gradovi svijeta.

Sarajevo opet dospjelo na crne liste

Anes Podić iz Eko akcije navodi da u BiH od bolesti izazvanih zagađenim zrakom godišnje umire između 3.300 (Svjetska banka, 2019.) i 5.400 stanovnika (Evropska agencija za zaštitu okoliša, 2019.) – za skoro svaku sedmu smrt u BiH krivac je zagađeni zrak.

“Nivo zagađenja je veći u gradskim sredinama i, što su pokazali rezultati najnovijih mjerenja, skoro da nema gradske sredine u BiH u kojoj stanovnici nisu izloženi štetnom utjecaju zagađenog zraka. Sarajevo je bitku protiv zagađenog zraka počelo još krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što je krajem 70-ih godina uložen ogroman i novac i rad, Sarajevo je bilo na dobrom putu da tu bitku i potpuno dobije. Međutim, nakon rata, kao posljedica opće nebrige za probleme okoliša i opće neuređenosti, Sarajevo je opet došlo na crne liste, kao jedan od najzagađenijih gradova BiH i Evrope”, istakao je Podić. 

Kakve konkretne posljedice izaziva zagađenje zraka po zdravlje i živote stanovnika Sarajeva, kako nastavlja, ne znamo, jer domaćih istraživanja odavno nema. Ipak, procjene međunarodnih organizacija, urađene na temelju brojnih međunarodnih studija, pokazatelj su da je stanje alarmantno.

“Riješiti problem zagađenog zraka u svim našim gradskim sredinama itekako je moguće, no neophodni preduslov je postojanje volje kod naših političkih elita, koja i dalje ne postoji”, kategoričan je Anes Podić.

U Zenici sve više oboljelih od karcinoma

Zlatan Alibegović, predsjednik Eko foruma Zenica, naveo je da BiH ima nesreću da već može birati po čemu će biti najgora i u Europi i u svijetu. Ističe da je enormno zagađenje zraka dugogodišnji problem koji je prisutan već decenije zbog bazne i energetske industrije (željezara, termocentrala, cementara, koksara i hemijske industrije).

“Koliko ozbiljno može biti – najveći broj oboljelih i umrlih od posljedica zagađenja – prvi u Europi, drugi u svijetu, iza Sjeverne Koreje, u deset najzagađenijih gradova u EU su četiri iz BiH. Godišnje oboli i umre 253 građana na 100.000 stanovnika, što je preko 5.000 ljudi svake godine. Zbog industrije, zagađenje zraka je prisutno čitavu godinu, a u zimskom periodu se samo dodatno usložnjava i pogorša zbog zagrijavanja prostora. Zagađenje prašinom, čađi, SO2, CO, CO2, NO, NOx, ozonom je samo jedan, manje štetan vid zagađenja jer imamo i zagađenje teškim metalima, aromatskim ugljovodonicima (benzen, benzoapirem furani, fenoli, piralen, grupa POPS i VOC jedinjenja koji su redom kancerogeni i mutageni i koji se uopće ne mjere i ne prate)”, zabrinut je Alibegović. 

On navodi da ovim problemima možemo pridružiti i tretmane otpadnih industrijskih i fekalnih voda koji se tek počinju razmatrati za rješavanje, sve učestalije pretrpavanje deponija širom države, ali i nedostatak pitke vode.

“Konkretni problemi i u Zenici i drugim industrijskim centrima su povećana oboljenja kod većine stanovništva svih starosnih skupina i to mahom respiratornih organa (astma, bronhitis, OBP te rak pluća), leukemije, dijabetesa kod mlađih populacija, kancerogena oboljenja svih organa. U naselju Tetovo i drugdje oko Mittala ne postoji kuća u kojoj nema oboljelih, naročito od kancera. Niko više ne treba tražiti dokaze o negativnom utjecaju zagađenja svih vrsta na ljudski organizam jer su te studije davno vršene i dokazane u zapadnim, industrijskim zemljama i to provođenjem na velikim skupinama u dugogodišnjim ispitivanjima. Sada ovim utjecajima možemo pridodati i zagađenje mikroplastikom koja se pojavljuje kao još jedan vid zagađenja na svjetskom nivou jer je plastika kao mikro i nano čestice ušla u kompletan lanac i pitke vode i hrane i nalazi se u ljudskom tijelu i čitavom živom svijetu na planeti”, nastavlja on.

Kada govori o rješenju ovog problema, kaže da bismo prvo trebali dobiti puno odgovorniju vlast i institucije koje će raditi u interesu građana. Da bi to radili treba, kako navodi, eliminisati kriminal, korupciju, svjestan rad u interesu lobija i grupa, neznanje, nerad, postaviti stručne, moralne i odgovorne ljude na odgovorne funkcije, donijeti kvalitetne zakone i propise, formirati nedostajuće ustanove i laboratorije, odgovorno i kvalitetno kontrolisati sprovođenje svih zakona, propisa, okolinskih dozvola i ono što najviše smeta svemu ovome – izbaciti politiku, trgovinu, kriminal i korupciju iz ekologije.

Jači vjetar ulice Mostara “okiti” smećem

Amila Ćeranić iz inicijative Jer nas se tiče Mostar se složila se prethodnicima da je zagađenje zraka u gradskim sredinama jedan od većih problema i govori da smo svjedoci da se godinama stanje, nažalost, samo pogoršava.

“Mostar bih izdvojila, ne samo kao grad u kojem živim i čije zagađenje me se najviše tiče, nego i kao grad poseban po izuzetno sramotnom uzroku zagađenja zraka, ali i vode – smeće. Najveći problem je nelegalna deponija na Uborku, koja svojim radom uništava zdravlje građana grada Mostara i cijele doline Neretve. Svjedoci smo da su rijetke porodice u kojima nema niti jedan član obolio od raka. Razgovarala sam i s dugogodišnjim bolesnicima, koji ukazuju na povećanje broja ljudi u čekaonicama klinike za onkologiju na Bijelom Brijegu. Mostar nije više industrijski grad (srećom?) i nema veće zagađivače tipične za druge gradove. Pa, dok se u drugim gradovima željno iščekuje jači vjetar da rasčisti nebo, vjetra u Mostaru ne nedostaje i on svaki put razdani i na vidjelo raznese nemar građana i lokalnih vlasti, kada se svaka ulica okiti smećem”, priča Ćeranić.

Prema njenim riječima, čim se grad koliko-toliko očisti od razensenog smeća, građani kao da zaborave da je izvor tih problema i dalje aktivan samo nekoliko kilometara sjeverno od centra grada.

“Čini se da u Mostaru ne vrijedi da je bolje spriječiti, nego liječiti, pa nelegalna deponija, proglašena ekološkom bombom prije 30 godina, nastavlja s radom i sve gorim utjecajem na naše zdravlje. Zastrašujući su podaci iz izvještaja Ocjena zdravstvenog stanja u HNK za 2018., gdje se navodi da je vodeći uzrok smrti na području HNK karcinom pluća. Deponija na Uborku se mora zatvoriti, a građani moraju postati svjesni važnosti čistog zraka, kojeg deponija uništava i za koji se moraju boriti”, zaključuje ona.

Radiosarajevo