Čečenski i tatarski muslimani ratuju na obje strane u Ukrajini

Kad je ruska vojska 24. februara napala Ukrajinu, čečenske trupe u ruskim redovima činile su se posebno lošim predznakom za ukrajinsku stranu i ishod rata iz njihove perspektive. Raspoređivanje desetaka hiljada boraca, koje mediji često opisuju kao brutalne, strašne i nemilosrdne, sugeriralo je da Kremlj planira upotrijebiti taktiku urbanog ratovanja kako bi zauzeo glavne ukrajinske gradove kao što je to učinjeno u krvavim borbama u Čečeniji i Siriji, piše DW.

Šef čečenskih odreda Ramzan Kadirov, poznat kao jedan od najodanijih saveznika predsjednika Vladimira Putina, najavio je na svojim kanalima na Telegramu da će se njegovi ljudi boriti na najvećim žarištima rata u Ukrajini.

Pravi Čečeni

Međutim, još jedna skupina Čečena također se pridružila ratu, ali ovaj put s ciljem obrane Ukrajinu od ruske invazije. 

– Dragi Ukrajinci, molim vas, ne doživljavajte te ljude kao Čečene – rekao je Adam Osmajev, čečenski vođa u egzilu, u videu objavljenom na društvenim mrežama, misleći pritom na vojnike Ramzana Kadirova. “Oni su izdajice…marionete Rusije”, rekao je.

– Pravi Čečeni su uz vas, krvare s vama, kao što su i u proteklih osam godina krvarili – dodao je on, držeći pištolj i stojeći pored još trojice naoružanih muškaraca s maskama na licu.

Osmajev predvodi bataljon „Džohar Dudajev“, jednu od dvije javno poznate čečenske dobrovoljačke jedinice. One se bore protiv separatista koje podržava Rusija i ruskih snaga u Ukrajini od 2014. Druga se zove „Bataljun Šeik Mansur”, na čijem je čelu zapovjednik po imenu Muslim Čeberlojevski.

Kad je Putinova vojska počela marširati prema Kijevu, čelnici oba bataljona najavili su da će nastaviti braniti Ukrajinu od “njihovog zajedničkog neprijatelja”, i to zajedno s hiljada drugih stranih dobrovoljaca.

Identitet i tačan broj čečenskih dobrovoljaca nije poznat. No, vjeruje se da je većina njih ljudi koji su otišli nakon završetka rata u Čečeniji 2003. ili su pobjegli od Kadirove despotske vladavine tokom proteklih godina.

Njihova odlučnost da pomognu Ukrajini usred sadašnje ruske invazije proizlazi iz sličnosti koju vide između onoga što Ukrajinci prolaze i njihove vlastite sudbine.

Duga, nasilna historija

Čečenija, sada ruska republika, domovina je većinski muslimanskog stanovništva i ima kompliciranu i često historiju obilježenu nasiljem i sukobima s Moskvom.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je vodila dva razorna rata kako bi spriječila Čečeniju u namjeri da postane nezavisna. Prvi sukob izbio je kada su ruske trupe napale de facto državu Čečensku Republiku Ičkeriju. Borbe su prekinute 1997. nakon mirovnog sporazuma. No 1999. godine se ruska vojska vratila i izbio je novi rat koji je kulminirao opsadom Groznog i rezultirao ogromnim razaranjima i desecima hiljada civilnih žrtava.

Posljednje godine rata, početkom ovog stoljeća, poklopile su se s Putinovim dolaskom na vlast. Uspio je slomiti Čečene i umjesto njih postaviti marionetski režim, čije je vodstvo na kraju „delegirano” sadašnjem vođi Kadirovu.

Pod Kadirovom vladavinom, stanje ljudskih prava je pogoršano jer on proganja kritičare, aktiviste i novinare. Čak je progonio i ubio neke od onih ljudi koji su pobjegli i potražili azil negdje drugo. 

– Sa sigurnošću se može reći da je velika većina čečenske dijaspore napustila svoju domovinu nakon što je Kadirov došao na vlast, a ne tokom rata – rekao je za DW Marat Ilijasov, istraživač na litvanskom Univerzitetu Vytautas Magnus.

Čečenska sjećanja

Za mnoge protjerane Čečene, Putin se sada prema Ukrajincima ponaša onako kako se ponašao prema njima.

– Današnji pokušaji Moskve da nametne svoju kontrolu nad nezavsnom Ukrajinom strašno odjekuju u srcima i umovima mnogih Čečena koji se sjećaju svoje borbe za nezavisnost protiv ruske kolonizirajuće mašinerije rekao je za DW Albert Bininašvili (Bininachvili), profesor političkih nauka na Sveučilištu u Bolonji.

Putin nastoji proširiti rusku dominaciju na sovjetske granice, objašnjava on, ali bez namjere da vrati sovjetski sistem, koji nam zapravo ne ostavlja ništa osim ruskog kolonijalizma, dodaje.

– Čečeni smatraju da je rat u Ukrajini nastavak rata u Čečeniji. Dakle, oni žele pridonijeti konačnoj pobjedi protiv ovog percipiranog zla, nečega što se nije uspjelo postići na čečenskom tlu – kaže Ilijasov.

– Uz to dolazi njihov drugi motiv, a to je svojevrsna moralna obveza pomoći ljudima koji su u takvim situacijama i pokazati solidarnost s njima – dodaje on.

Šef bataljona Šeik Mansur Čeberlojevski je rekao da “U Ukrajini se borimo od 2014. kako bismo pobijedili našeg zajedničkog neprijatelja”.

U subotu navečer, Ahmed Zakajev (Zakayev), šef čečenske separatističke vlade u egzilu, potaknuo je sve Čečene koji žive u inostranstvu da se bore uz ukrajinsku vladu, u videu objavljenom na društvenim mrežama.

Čečeni nisu jedina muslimanska grupa koja pomaže Ukrajincima. Said Ismagilov, jedan od najviših ukrajinskih islamskih lidera, objavio je svoju sliku u vojnoj uniformi pored pripadnika Teritorijalne odbrane u Kijevu. U drugom videu pozvao je muslimane u svijetu na solidarnost s Ukrajinom.

Na Krimu, ukrajinskom poluotoku koji je Rusija protuzakonito anektirala 2014., Tatari kao muslimanska etnička grupa se od 2015. opiru ruskoj okupaciji, a neki Tatari se bore i u ukrajinskim oružanim snagama.

U videu, koji su podijelili i ukrajinski mediji, poglavar muslimanske zajednice na Krimu Ajder Rustemov (Ayder) pozvao je ukrajinske muslimane da brane svoju zemlju – a ruske muslimane da osude rusku agresiju.

Putin neprestano pokušava opravdati invaziju na Ukrajinu naglašavajući prisutnost neonacista u redovima ukrajinske vojske. Neki od njegovih obožavatelja podržali su tu tvrdnju objavljivanjem videa podijeljenog na Twitter-nalogu Nacionalne garde Ukrajine na kojem se, kako izgleda, vide pripadnici ekstremno desničarskog bataljona Azov, dok podmazuju svoje metke svinjskom mašću pripremajući se za bitku s muslimanskim čečenskim vojnicima u ruskoj vojsci.

Osim činjenice da je demokratski izabrani predsjednik Ukrajine Židov, sudjelovanje muslimanskih vojnika u redovima ukrajinske vojske i kao dobrovoljaca nudi još jedan dokaz da su Putinove tvrdnje o Ukrajini – pogrešne.