Brojna nezadovoljstva, a sve isto: Predsjednici stranaka opstaju, a konkurencije nemaju

Neizborno ljeto i neizborna jesen nakon općih izbora su period obilježavanja stranačkih kongresa. Skoro sve parlamentarne stranke su taj proces ili završile ili će privesti kraju do kraja oktobra. Izuzetak su Narod i Pravda, Demokratska fronta i Socijalistička partija koji su ovaj proces okončali nakon lokalnih izbora te NES koji ne postoji dugo kao stranka.

Praksa u svim strankama, bez obzira na entitet u kojem imaju sjedište, je pokazala odsustvo unutarstranačke demokratije. Kako stvari stoje sve stranke će ostati na istim predsjednicima kao u ranijem periodu bez obzira na stanje u stranci.

Milan Miličević. Dejan Rakita / PIXSELL

Mjesto predsjednika SDS-a zadržao je Milan Miličević, koji je obnašao funkciju vršioca dužnosti predsjednika stranke nakon što je poslije fijaska na Općim izborima Mirko Šarović odlučio da se povuče i može se slobodno reći otišao da uživa u penzionerskim danima s obzirom da je u tom trenutku imao 66 godina. Milan Miličević je kadar koji je bio blizak Mirku Šaroviću, a na unutarstranačkim izborima nije imao konkurenciju.

Produženje mandata

Mjesto predsjednika Naše stranke je ostalo upražnjeno 2021. godine, kada je Peđa Kojović napustio funkciju. Naslijedio ga je Edin Forto, tadašnji premijer KS, a ove godine je samo potvrđen na Kongresu, s obzirom da protivkandidata nije imao. Iako Naša stranka više nije politička stranka sa tendencijom rasta, nego opcija sa stabilnom biračkom bazom, koja dominantno glasačko tijelo ima u Kantonu Sarajevo i na osnovu toga dobija kompenzacijske mandate za više nivoe vlasti, niko se nije usudio da pokuša predstaviti neki plan širenja stranke na osnovu kojeg bi preuzeo čelo stranke.

Isti dan kao i Kongres Naše stranke, održan je Kongres SDP-a. Na tom Kongresu se uopšte nije birao predsjednik, nego je samo produžen mandat za još dvije godine Nerminu Nikšiću, koji je već osam godina lider stranke. Ovo je bio jedini način da se on zadrži na vrhu stranke, s obzirom da Statut predviđa da se predsjednik SDP-a može zadržati na toj funkciji isključivo dva mandata.

Ista pravila za predsjednika stranke, kao i u SDP-u, su u PDP-u. Branislav Borenović već osam godina upravlja strankom, a prema dosadašnjim najavama desit će se isto kao i u SDP-u. Iako stranka ima ozbiljne probleme, već dugo su u opoziciji, jedan od najjačih kadrova Jelena Trivić ih je napustila i formirala svoju stranku koja uzima dio kadrova PDP-a, a gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković često koketira SNSD-om, unutarstranački izbori će pokazati da je kod njih sve potaman. Tako će Borenović upravljati i dalje strankom.

Dodik bez konkurencije

U SNSD-u će se Sabor stranke održati krajem mjeseca. Kao što nije u ranijem periodu, tako se ni sada neće niko usuditi prvom baji usuditi stati na megdan. Iako će Milorad Dodik u martu napuniti 65 godina te tako ispuniti sve uslove za penziju, on planira i dalje da kroji politiku ove države, a još veći problem je to da on u stranci nema bilo kakvu kritičku masu, koja bi se suprotstavila tome.

Jedina stranka gdje postoji hrabrost za suprotstavljanje trenutnom rukovodstvu je SDA, iako Bakir Izetbegović sve radi da to sruši. Nakaradni statut koji je kreirao vrh stranke na čelu sa Izetbegovićem pomaže mu u održavanju sebe na vrhu stranke. Naime, prvo se održavaju izbori sa vrh stranke, pa tek onda za niže organizacije. To omogućava da stara rukovodstva biraju predsjednika stranke, a vrh stranke ima mogućnost uspostave povjereništava u određenim organizacijama, odnosno postavljanja sebi poslušnih ljudi kako bi se zadržali na funkcijama.

Mehmedović i Izetbegović u borbi za predsjednika SDA. Armin Durgut / PIXSELL

Na tom principu se radi na opstrukcijama kandidature Šemsudina Mehmedovića za predsjednika stranke, koji se za ovaj potez odlučio i prije osam godina. Ukoliko se u tim zamislima ne uspije, Izetbegović ima i rezervnu opciju da uspije ubijediti još nekoga da uz njegovu pomoć bude treći kandidat na Kongresu, kako bi se rasparčali glasovi Mehmedovića.

Na prste jedne ruke

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati svi primjeri iz zadnjih nekoliko godina kada je u nekoj stranci bilo više kandidata za predsjednika. Izuzev već spomenutog slučaja Mehmedovića, Naša stranka i SDP su imali 2019. godine više kandidata.

Damir Marjanović je poražen u borbi za predsjednika Naše stranke, a ubrzo nakon toga više nije bio član Naše stranke. Osim Nermina Nikšića, kandidati za predsjednika SDP-a su bili i Edin Delić i pokojni Svetozar Pudarić. Par mjeseci nakon Kongresa Pudarić je preminuo, dok je Edin Delić izbačen iz stranke zbog koketiranja sa SDA.

Na stranačkim kongresima koji su održani 2021. godine u DF-u, NiP-u i Socijalističkoj partiji, također bio je po jedan kandidat za predsjednika. Tako su predsjednici stranaka ostali Željko Komšić, Elmedin Konaković i Petar Đokić.

Ovakve prakse pokazuju odsustvo bilo kakvog pluralizma mišljenja unutar stranaka. Iako je poznato da u svakoj od parlamentarnih stranaka postoje određena nezadovoljstva ona se ne iznose na stranačke organe. Umjesto toga kadrovi napuštaju stranke i priključuju se drugim ili prave nove stranke, a nekada ih i predsjednici stranaka u tome preduhitre pa zbog jednog poteza koji im se ne sviđa ih izbace iz članstva. U tome se vjerovatno i krije odgovor na pitanje zašto u BiH danas ima toliko političkih stranaka.

Avaz