Broj oboljelih od karcinoma raste, a sredstva u Fondu solidarnosti se smanjuju

Iako ne postoji registar na državnom nivou, doktori ističu da je broj oboljelih od karcinoma u Bosni i Hercegovini (BiH) u porastu. Posebno zabrinjava činjenica da je sve veći broj mladih osoba koje oboljevaju.

Međutim, iako broj oboljelih raste, sredstva u Fondu solidarnosti nisu dovoljna te, nažalost, neki od naših sugrađana umiru na listama čekanja.

Prosječna godišnja stopa porasta broja korisnika Fonda solidarnosti iznosi 9 posto, zbog čega je konstantno potrebno prilagođavanje sredstava.

Iz Budžeta FBiH odobrena su sredstva u iznosu od 50 miliona maraka za programe Fonda solidarnosti, što uključuje lijekove i preglede.

Nedovoljna sredstva

“Planirana sredstva u 2024. godini nisu dovoljna za zadovoljenje potreba za liječenjem svih pacijenata te iz tog razloga ne možemo osigurati pravovremeno terapiju za sve pacijente”, kazali su za Klix.ba iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja (ZZOiR) FBiH.

Ističu da je svakodnevni problem je i nestašica lijekova, među kojima su i citostatici, kako na Kantonalnoj esencijalnoj listi, tako i na Federalnoj bolničkoj listi lijekova.

Iz Zavoda nam kažu da su razlozi višestruki poput kašnjenja u proizvodnji pojedinih lijekova, nemogućnost uvoza od strane dobavljača, problemi kod interventnog uvoza neregistriranih lijekova, za koje je potrebno dobiti i dozvolu uvoza od Federalnog ministarstva zdravstva, kao i kontrola serije u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva.

“Osim svega navedenog, često problem s kojim se Zavod susreće, predstavljaju i dugotrajni postupci javnih nabavki. Lijek koji možda trenutno nedostaje u zdravstvenim ustanovama može već sutra biti isporučen, a naredne sedmice da se prijavi nedostatak drugog lijeka. Trenutno postoji prijavljena nestašica nekoliko citostatika, a za neke je obavijest stavljena i na stranici Agencije za lijekove i medicinska sredstva, a razlog su naveli kašnjenje u proizvodnji lijeka zbog globalno prekinutih lanaca snabdijevanja, kašnjenje proizvođača u proizvodnji, kao i da uslijed reorganizacije u proizvodnji i povećanih potreba kasni proizvodnja serija namijenjenih BiH tržištu”, govore nam.

Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa” Enida Glušac kaže za Klix.ba da je poslala upit ZZOiR u kojem traži podatke o tome koliko je sredstava potrebno da bi se izmirile sve liste čekanja.

“Također, tražimo podatak koliko je trenutno pacijenata na listama čekanja razvrstano po kategorijama. Još nismo dobili nikakav odgovor. Ono što je evidentno jeste da broj pacijenata raste i da je sve više ljudi na listama čekanja”, kaže nam Glušac.

Nestašica lijekova

Dodaje da je Zavod ove godine zbog manjka sredstava odvojio 11 miliona maraka manje nego što je stvarno utrošeno prošle godine.

Pozvala je predstavnike vlasti da zdravstvo konačno stavi na prva tri mjesta prioriteta.

“Trenutno se nalazimo na osmom mjestu pod stavkom ‘ostalo’, što znači da kao pacijenti nemamo svoje slovo u zakonu”, zaključuje Glušac.

Nadalje, problem s kojim se onkološki pacijenti susreću je nestašica citostatika. Zbog visoke cijene citostatika koje moraju sami kupiti mnogi oboljeli preskaču terapije.

Do nestašice citostatika dolazi u svim klinikama, iako je u fokusu javnosti najčešće Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Načelnica Klinike za onkologiju i radioterapiju UKC-a Tuzla Šefika Umihanić kaže nam da UKC Tuzla povremeno ima problema sa opskrbom citostaticima koji se financiraju putem Federalnog fonda solidarnosti ZZOiR FBiH.

“Problemi u opskrbi obično nastanu zbog defekture lijekova kod dobavljača sa kojima Federalni fond solidarnosti ima sklopljene ugovorom. U toku ove godine imali smo problema sa isporukom paklitaksela, gemcitabina, cisplatina, sunitiniba, irinotekana, ifosfamida, pemetrekseda”, kaže nam Umihanić.

Doktor Mustafa Hammami iz Kantonalne bolnice u Bihaću nam također kaže da u posljednjem periodu uvijek nedostaje makar jedan lijek koji je potreban onkološkim pacijentima.

Smatra da bi država morala imati odgovorniji pristup prema najtežim pacijentima.

“Bolest zahvata sve mlađu i mlađu populaciju. Nekad je prosjek godina za oboljenje bio 55, a sada sve češće imamo pacijentice koje obole od karcinoma dojke za 28 ili 30 godina. Federalni zavod ne funkcioniše kako treba. Dužan je nabaviti citostatike, raspisati tendere, ali moraju promijeniti zakon, moraju imati aneks nabavka lijekova. A ne da raspišu tender i ako se neko ne prijavi onda nema lijekova”, zaključuje Hammami.