Božo Vrećo: Sevdah je od mene stvorio viteza svjetlosti

Početak aprila obilježit će koncert bh. interpretatora i autora sevdalinki Bože Vreće, koji će online nastupom na jednom mjestu okupiti mnogobrojne poštovaoce i pratitelje njegovog lika i djela, s njima podijeliti ljubav i na taj način proslaviti deset godina djelovanja na muzičkoj sceni.

Prema riječima našeg sagovornika Bože Vreće, aprilski koncert bit će omaž sevdalinci, sefardskim i bizantijskim pripjevima i pjesmama, njegovom kantautorskom predanom radu i dekadi karijere, s ljudima koje voli i koji ga vole, okružen vrsnim prijateljima i muzičarima s različitih strana svijeta.

“Svi koji odluče ‘doći’ na koncert čut će kako zvuči ljubav, što i jeste glavni razlog što godinama posjećuju moje nastupe. Ispjevavati ljubav je poseban dar koji, u ma kom obliku da je predočen, doseže do srca svih onih koji to trebaju kao lijek za dušu”, govori Vrećo.

Vrećo se osvrće na deset godina karijere govoreći kako je odrastao i stasao zajedno s emocijama koje je pjevao i u koje je slijepo vjerovao.

“Snažile su me i znale ogoliti do najtananije srži, ljubav u meni se multiplicirala, poprimila sve one nadnaravne oblike koje može imati da bi vas učinila umjetnikom i predstavila dualnost kao najviši stadij slobode bića. Taj sevdah koji me pronašao i uzeo za sebe nikada me nije razočarao i napustio, neraskidiva ljubav koja me na početku vodila i bodrila stvorila je od mene ‘viteza svjetlosti’ koji se, okružen troglavim aždajama iskušenja i spoticanja, uspijeva održati i nadvisiti ih, a da ne odustane od svog sjaja, cilja i puta”, govori.

Nadovezuje se govoreći kako nikada nije bilo jednostavno, ali kako je to bio jedini put da upozna i voli sebe: “To je bila moja misija i vodilja, vjerovati u svoj san i ostvariti ga, beskompromisno uvijek vjerujući samo Njemu kome sve dugujem i koji me štiti od svega ovozemaljskog”.

Na pitanje kako je 2011. godine zamišljao budućnost i karijeru, Vrećo odgovara kako je vjerovao u sebe, svoj talent, božansku snagu i nadmoć koja je raspršila sve nedoumice i strahove.

“Učinila je i da pravi ljudi budu znaci koje ću simbolično ispratiti i naučiti ponešto od svakog od njih na toj putanji. Sve sam prepuštao Svemogućem da odluči, odvaže i pokrene, bio sam dar u rukama onog koji jedini daje i jedini nagrađuje za istrajnost duše da ne poklekne pred kušnjama. Moj uspjeh nije samo moj, to je podvig i podstrek za sve one koji nemaju hrabrosti da vole, pa će je steći, da budu što jesu, jer su zbacili sve lažne krljušti sa sebe, i da ostvare svoj najveći san, jer imaju samo jedan život i jedno pravilo – biti sretan”, kaže.

Posljednjih deset godina ispunjeno je zagrljajima, poklonima, suzama, toplinom riječi, posvetama, koncertima, dugim aplazuma, radostima i tugama, nadanjima i strepnjama, ohrabrivanjima, ljubavi…

“Od početka moje karijere mijenjala se i moja publika. Odvajao se kukolj od žita, profilisao i strukturirao svijet koji će mi ostati vjeran i dosljedan. To je vrlo dragocjena publika, emancipirana, kulturna, emotivna, ispred vremena i svakako ona koja ljubavlju progovara i s mislima o njoj odlazi na počinak i budi se. U posljednjih deset godina bilo je mnogo ljubavi. Puno je to ljubavi koja seže u beskonačnost i kao takva nema definiciju, već se osjeća, voli i poštuje. To moja publika zna”, smatra Vrećo.

Osvrće se na mnogobrojne saradnje koje je ostvario od početka karijere i ističe kako ne može izdvojiti omiljenu: “Sve su mi omiljene kroz vrijeme, jer su s ljudima koje volim i koji mene vole, gdje je ljubavi – nema terazija i favoriziranja. Dovoljno je samo prepustiti se da vas ta ljubav vodi i da kroz vas stvara samo ono najvrednije”.

Pri kraju razgovora Vrećo govori kako je njegov šesti album “Lachrimæ”, na kojem je sarađivao s dragim prijateljem i vrhunskim majstorom lutnje Edinom Karamazovom, izašao prošle godine, te kako se raduje prilikama kada će ga uživo predstaviti publici. Ističe kako je ovaj album iznjedrio sjajne kritike i impresije, jer se bavi muzikom Balkana i u svakom segmentu baštini autentičnost i tradiciju.

“Radim na novim pjesmama, konstantno pišem, slikam i pripremam materijal za nove projekte koji čekaju pravo vrijeme. Vrijedno, predano i koncizno sakupljam i zapisujem sve vrijedno čuvanja i spomena i arheološki prilazim tematici polifonije Balkana, na kojoj već studiozno radim. O konkretnim planovima za budućnost ne želim govoriti, kad bude vrijeme, otkrit ću ih. One će tada imati svoju draž, vrijednost i dubinu. Ima ih nekoliko i to je sasvim dovoljan nagovještaj vrijednosti i tajanstvenosti, bez koje umjetnost pomalo gubi draž, zar ne?!”, zaključuje.