Božo Vrećo emotivnom pričom o somunima, ramazanu i djetinjstvu dirnuo mnoge

Božo Vrećo jedan od najpopularnijih izvođača sevdalnike, osim po nevjerovatnim vokalnim sposobnostima, poznat je i po svom orginalnom imidžu, ali i poštovanju svih religija.

Na svom Instagram profilu umjetik je objavio zanimljivu priču o somunima koji su ga podsjetili na njegovo djetinstvo.

– Maločas mi ahbab moj donese još vruće somune što ih ko djetešce u njedrima priviješ i što te njihov miris odmah u djetinjstvo rano vrati, na staroga hodžu što na drvenom minaretu ezan uči i milo ti i toplo oko srca, to je čovjek oko čijeg stola sam prohodao i nad čijom sinijom sam gledao kako niže tespih, zrno po zrno donešeno sa Hadža, a svako zrno svoje mjesto ima i svakom on prouči dok šapuće ajete i sure i moli se za sve nas… “Deder mi dodaj tu najveću bobu” kaže mi dedo, a zrno u rukama mi poraslo do zvijezda i zasijalo jače od sunca,eto koliko je to zrno bilo i koliko sveti dobri ljudi mogu biti…, ovim riječima je počeo svoju priču Vrećo.

-S jednim ću mislim se, ptice nahraniti kad mi dođu pred akšam, a jedan će meni obrok biti, i miriše mi bjelinom cijelo Sarajevo u beharu i snijegu u isti dan i sija mi nekim čudesnim sjajem kakav nemaju drugi gradovi,i taj garavi zabrašnjeni dlan što iz ruke u ruku ovu milost pretače i daje drugima, i u njemu je skrušena božija iskra jer nije to ni hljeb ni kruh, somun je to svet i naš ramazanski,što na njemu ko na dlanu linije se života pružaju i pletu, ne za sutrašnji dan što će biti i ne ni za onih deset dana narednih već za život onaj u Svjetlosti ko ga dobrotom zasluži i kome dušom težimo,pa šta prevagne, i nije se Boga nagledao onaj što je u svoj trbuh i džepove sve salio i skrio, već je “bogat” onaj što je prvi zalogaj drugome dao i širom otvorenih ruku svijet zasijao mirom, ljubavlju ka drugom, milošću, lijepom riječju, oprostom, utjehom i kod nas u Bosni tom pjesmom što se ne pjeva već iz grla teče ko rijeka skrivena pod ovim vjekovnim gradom čudesnim u kome ima konak i gnijezdo i trpeza za svakog dobronamjernog putnika i meleka, odvajkada. I neka nam sve bude,
neka nam sve bude tako. Subhanallahi ve bihamdihi, napisao je Božo.

 

“Kako dirneš dušu blagošću i ljubavlju. I onda čitam i čitam iznova, kao da doživljavam sve”, “Ma ti si nesto posebno”, “Kamo sreće da je više tako lijepih duša kao tvoje”, Probudiš i u meni (okorjeli ateista) najljepšu emociju…ljubav i zajedništvo i religiju kakvu samo ti možeš pretočiti u nešto lijepo i sveto! Volim te i cijenim jer si sam ispunjen samo sa lijepim emocijama! Ljubav se ljubavlju vraća”, samo su neki od brojnih komentara na Božinu objavu koja je dirnula brojne njegove pratitelje.

 

 

Azra.ba