Borba za hašku arhivu: Žele je i Sarajevo i Banja Luka, ali i komšije

Od trenutka kad je postalo jasno da će Haški tribunal prestati s radom, sudbina arhivske građe ovog suda zaintrigirala je Bosnu i Hercegovinu, ali i njene komšije – Hrvatsku i Srbiju. Milioni štampanih stranica, sati tonskih zapisa, videosnimaka, fotografija, političkih dogovora, tajnih podataka koji jasno oslikavaju dešavanja od 1992. do 1995. godine značajni su svima.

A ova priča ponovo je pokrenuta zahtjevom Denisa Bećirovića da arhiva bude pohranjena u Bosni i Hercegovini. I tu nailazimo na problem, žele je i Sarajevo i Banja Luka, a jedni u druge nemaju povjerenja.

U pismu koje je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović uputio generalnom sekretaru UN-a, predsjedniku Generalne skupštine UN-a i predsjednici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju zatražio je da arhivska građa Haškog tribunala bude pohranjena u Bosni i Hercegovini. No, njegov zahtjev ne vide svi jednako.

– U potpunosti podržavamo zahjev gospodina Bećirovića, čak smo i u nekim zajedničkim nastupima oko cijelog tog projekta traženja arhivske građe Međunarodnog krivičnog suda za Bivšu Jugoslaviju – ističe Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

– To je besmislen pucanj u prazno, koji samo dalje komplikuje situaciju, umjesto da se sjedne i dogovori, najlogičnije da se arhiva vrati onome od koga je uzeta – smatra Slobodan Župljanin, predsjednik organizacije starješina tzv. VRS-a.

Zbog populističkih politika i odbijanja sudski utvrđenih presuda inicijativa iz Haga o osnivanju informacionih centara širom regiona za epilog je dobila otvaranje samo jednog u sarajevskoj Vijećnici. Tu su dostupne sudske presude i multimedijalna svjedočenja, nešto više dostupno je na službenoj stranici haškog tribunala.

Kompletna arhiva s brojnim dokazima je u Hagu, a za nju naši sagovornici smatraju da je jako značajna i zbog daljeg rada tužilaštava na predmetima ratnih zločina. Ipak, i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH smatraju da ta građa treba pripasti njima.

– Institucije RS-a će insistirati da sve ono što je predato ili nasilno oduzeto od RS-a, pa i pojedinaca bude vraćeno. Pohranjivanje dokumentacije vojnih i civilnih vlasti RS-a u Sarajevu može dovesti do raznih zloupotreba u smislu jednostranog tumačenja, izvlačenja iz konteksta pojedinih dokumenata – kaže Viktor Nuždić, v. d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

– Zajednički ćemo raditi na tome da građa, ako bude dolazila, dođe u glavni grad Bosne i Hercegovine – poručuje Tahirović.

A već je jedan zahtjev Republičkog centra za istraživanje rata da određeni dio arhivske građe bude pohranjen u Banjoj Luci odbijen s obrazloženjem da to nije relevatna institucija posebno zbog činjenice da negiraju presude Međunarodnog krivičnog suda. Sada opet iz te institucije traže isto. Rješenja svakako postoje.

– Najbolje bi bilo kada bi postojao interes svih strana, ne samo Sarajeva, Banje Luke, Mostara, nego svih većih centara u Bosni i Hercegovini, manjih gradića da izdvoje određene prostore gdje će se makar neki dio haške arhive koji se odnosi upravo na ta područja prezentirat, gdje će se govoriti o sudski utvrđenim činjenicama – stava je direktor BIRN-a Denis Džidić.

Pravo na dijelove značajne Haške dokumentacije svojataju i Hrvatska i Srbija. Za sada konačnog odgovora ni jednoj strani nema. Ali ne isključuje se mogućnost da ova arhiva, bez zajedničkog rješenja kako takvu dokumentaciju pohraniti u Bosni i Hercegovini, ostane u Hagu ili bude smještena na neku neutralnu lokaciju poput New Yorka. Otprilike onako kako je to bivalo sa skoro svim važnim dokumentima za Bosnu i Hercegovinu.

FTV