Bolesna ideologija vođe terorista FETO-a: Šokantne ispovijesti bivših učenika Richmonda i Burcha

Nakon što su nedavno objavljeni skandalozni podaci da škole u Bosni i Hercegovini za koje turski zvaničnici naglašavaju da se radi o školama koje pripadaju terorističkoj organizaciji FETO, tačnije Richmond škole, duguju državi milion i 320 hiljada konvertibilnih maraka, reagirao je i federalni premijer Fadil Novalić.

On je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) istakao da su računi pomenutih škola ili blokirani ili pred blokadom.

Svi ovi podaci uzdrmali su i domaću javnost.

Bosanskohercegovački sedmični magazin “Stav” prenosi iskustva bivših učenika ovih škola, ali i spominje na koji se način gleda na “hizmet”, odnosno “služenje” u terorističkom pokretu FETO. Sam vođa ove terorističke organizacije Fetullah Gulen u jednom svom videu govori o “ovisnosti o hizmetu”. Ustvari, “hizmet” je ujedno i riječ koja se koristi kao još jedan naziv za teroristički pokret Gulena. Kroz razna svjedočenja do sada vidjeli smo da FETO svoje pristalice toliko veže za sebe, da ljudi zaista postaju ovisni. Tako u pomenutom videu govori da ljudi koji su ovisni o pokretu “u ime hizmeta sjede, ustaju, razmišljaju, pokreću nove projekte, u ime hizmeta slijede druge ljude, pa čak se i školuju u ime hizmeta”. Kao primjere navodi i davanje novca, što je čest slučaj u strukturama FETO-a, gdje se od bogatih ljudi uzimaju velike količine novca s izgovorom da se radi o “pomoći u ime Allaha”, a novac se koristi ustvari u druge svrhe.

Stvaranje ovisnosti

O kakvoj se ovisnosti, odnosno bolesti radi, govori i video jednog od pripadnika FETO pokreta Yusufa Bekmezcija, koji je nedavno preminuo. Bekmezci u videu objašnjava jedan od svojih susreta s Gulenom.

– Skočio sam, zagrlio ga, tada me “hodža-efendi” odgurnuo, njegove ruke su dodirnule moje ruke, kao da me uhvatila jaka struja, stresao sam se. Onda sam ga ponovo zagrlio, poljubio po vratu, očima, kada sam dobio duševno svoje, opustio sam se – govorio je Bekmezci.

Košarkaš Enes Kanter, nakon pokušaja državnog udara u Turskoj koji su izveli teroristi FETO-a infiltrirani u tursku vojsku, javno se odrekao svojih roditelja i kazao da je njegov i otac i majka Fetullah Gulen. U kojoj mjeri ide opsjednutost, govori činjenica da je nedugo nakon toga Gulen u jednom svom obraćanju, nakon što je pihnuo čaj iz šoljice, rekao da “ostatak pošalju Enesu Kanteru”. Iako bi ovaj čin, u normalnom svijetu bio nazvan nekom psihičkom bolešću, kod FETO-a je to kao poklon, pa se Kanter, zaluđen Gulenom, zahvalio na “ostatku čaja”.

Jedan od bivših studenata Burch univerziteta (identitet poznat redakciji Stava) govori kako je siguran da veza ovih škola s Gulenom nije prekinuta iako se drugačije tvrdi.

– Da nije bilo pokušaja državnog udara i da pokret nije proglašen terorističkom organizacijom, i dalje bi se u školama najviše čitale knjige Gulena. I sam Gulen u svojim predavanjima govori da se pristalice pokreta trebaju mijenjati prema potrebama. Dok sam stanovao u njihovom stanu, jednog dana krenuli su na mene šakama samo zato što sam rekao Gulen, umjesto ‘hodža-efendi’, kako ga oni nazivaju – govori ovaj bivši student.

Osim toga, spominje da su se konstantno održavali takozvani “sohbeti”, odnosno sastanci gdje se govorilo o Gulenu, a jedno od mjesta gdje su se održavali bio je i mesdžid u srednjoj školi, današnjem Richmond Park koledžu u Sarajevu.

Govori kako su tada na Burch univerzitetu, za koji i danas turske vlasti ističu da pripada FETO terorističkoj organizaciji, pojedini učenici prolazili na ispitima zahvaljujući jednom pozivu. Tako je, prema njegovim tvrdnjama, tadašnji student turskog porijekla A. K. C. nazvao svog oca u Turskoj, koji je tada bio policajac, i rekao mu da nije prošao na ispitu iz osmanskog jezika, te da mu pomogne.

– Kad sam poslije vidio da je “odjednom” dobio prolaznu ocjenu, rekao sam profesoru da je to nepravedno prema nama, a on mi je odgovorio: “Abiji su vršili veliki pritisak na mene” – priča ovaj student.

– Lideri grupa, takozvani abiji i able, imali su posebne sastanke. Tu su pripremali izvještaje ko je koliko iščitao Gulenovih knjiga, pregledao njegovih predavanja, koliko je namaza klanjano, dova proučeno i slično. Ti izvještaji su dalje išli nadređenima. Prema tim izvještajima su imali povlastice. Još jedna mogućnost da budete povlašteni tada je bio i broj pretplata koje imate na tadašnje novine ‘Novo vrijeme’. Sada ih nema, propali su. Isto tako, djeca čiji su roditelji bogati ili su na nekoj funkciji su imala povlastice – kaže bivši student Burch univerziteta.

Emocionalne ucjene kao vid kontrole

Lejla (pravo ime poznato redakciji Stava) školovala se u školama za koje su turske institucije domaće institucije obavijestile da se radi o FETO školama u BiH, te je bila i njihov stipendista. Pri samom upoznavanju s “ablama”, liderima grupe, sve im se tako predstavljalo kao da su te “able” “meleci koji hodaju Zemljom” i koje su svoj život posvetile za poboljšanje naše domovine pa i svijeta.

– S obzirom na to da je nas nekoliko bilo više bliskih vjeri, nama su prilazili s tom vjerskom pričom, jer su znali da tome dajemo značaj. Ali kako smo počeli s njima stanovati, gubio se smisao, počeli su “sohbeti”, Gulenove knjige, videi. Mi nismo ni znale da je to neki džemat, mislili smo da je naša obaveza samo da učimo, budemo moralne, kulturne, a našle smo se u moru čudnih uvjerenja, besmisla. Stalno su nam pričane priče koje potiču na grižnju savjesti. Kako su žene u Africi gladne, a mi imamo sve, kako se ne treba javiti na telefon roditeljima dok traje “sohbet”, za “sohbet” treba žrtvovati sve itd. Bili su uhodani ucjenjivači, jer su svi imali neku tešku životnu priču naspram nas i materijale za psihičku ucjenu. Nakon određenog vremena, nesvjesno smo se počele emotivno raspadati u strahovima od tih emocionalnih ucjena – kaže Lejla, dodajući da ovako sve zvuči kao naučna fantastika, ali ističe da, kada su dani i noći ispunjeni samo tim bolnim pričama, čovjeka počinje biti strah i što živi i što pije čaj, jer je neko i taj čaj i čašu donirao u vidu stipendije.

Pojašnjava da je bilo dana kada je bilo strah da upali svjetlo ili grijanje kako ne bi uzela tuđi “hak”, jer i tu struju je neko dao kao stipendiju.

– Sve te bolne i teške priče dopunjavali su bolesnim videima Gulena gdje on grca u suzama i priča slične priče. Sve je bilo predmet tuđeg ‘haka’ i kako ćemo položiti račun na Sudnjem danu. I sve više je bilo usađivanje osjećaja dužnosti prema tim ljudima koji nam daju stipendiju, jer nakon svih tih emocionalnih ucjena, izgledalo je kao da živimo zahvaljujući samo tim donatorima. Gulen je bio kao primjer jadnog Božijeg roba koji iz straha pred Bogom jedva zalogaj hrane pojede, jedva udiše zrak jer će i za njega odgovarati i slično. Vremenom se kod nas npr. stvorio strah da hodamo po travi jer ugazit ćemo travu koja slavi Stvoritelja. Sada zvuči smiješno, ali ti strahovi su se postepeno razvijali uz njihove priče. Tako su pravili od nas ljude koji nisu u stanju racionalno razmišljati i prosuđivati – priča Lejla, pojašnjavajući da su između kampa i vikenda s roditeljima birali kamp, jer su imali grižnju savjest da ga napuste.

Govoreći o stanovima i internatima koji su pripadali “hizmetu”, ističe da je to bila apsolutna kontrola nad životom. Od toga u koliko se sati ustaje, kako se oblače, šminkaju, s kim se druže, kada dolaze i slično, do toga da nisu imali internet.

– Tek poslije smo skontali da te “able”, kojima smo se divile koliko su požrtvovane i rade za našu dobrobit u toj mjeri da nemaju vremena da se školuju, ustvari nisu nikakve žrtve, već veliki “nehljebi” koje neko dobro finansira da nas kontroliraju. Kada sam vidjela da se emotivno mijenjam na loše, da ludim s nekim idejama o tuđem “haku”, da se bojim razgovarati s nekim u strahu da ga ne uvrijedim, da me strah ako se našalim da ću za to odgovarati na Sudnjem danu, shvatila sam da nešto nije uredu. Njihovo ispiranje mozgova ide kroz utjerivane straha i emocionalne ucjene – govori Lejla, dodajući da se na svu sreću na vrijeme spasila svega.

Teroristička organizacija FETO

Teroristička organizacija Fetullahci (FETO) odgovorna je za krvavi pokušaj puča u Turskoj u noći 15. jula 2016. godine.

Riječ je o terorističkoj organizaciji koju predvodi Fetullah Gulen, nastanjen u Sjedinjenim Američkim Državama, a čije izručenje je Republika Turska zvanično zatražila od SAD-a.

Članovi te terorističke organizacije godinama su, namještanjem ispita, napredovali u službi, infiltrirajući se tako u institucije države. Potom su, najprije u decembru 2013. godine, pristalice FETO-a u pravosuđu Turske montiranim procesom o navodnoj korupciji pokušale procesuirati brojne visoke zvaničnike.

Nekoliko godina kasnije uslijedio je i krvavi pokušaj državnog udara terorista FETO-a, odnosno pokušaj puča kojeg su izveli oficiri koje je FETO infiltrirao u tursku vojsku.

Istraga u vezi s terorističkom organizacijom FETO pokazala je da se radi o globalnoj mreži koja ne predstavlja opasnost samo Republici Turskoj, nego i svakoj drugoj zemlji u kojoj je aktivna. Na to su u više navrata i ukazivali turski zvaničnici. Tokom pokušaja puča u Turskoj ubijena je 251, a ranjene su 2.734 osobe.