Bizarni običaji: Neki ljudi počeli u sanduke pokojnika da ostavljaju mobitele i lijekove

Običaji kada je sahrana u Srbiji u pitanju su važan dio tradicije, a neobični poput onih koji se odnose na pokojnike privlače pažnju.

Urazličitim dijelovima Srbije važe drugačiji običaji što se tiče sahranjivanja. Moderno doba i tu je donijelo promjene pa se nerijetko u sanduke stavljaju i mobilni telefoni.

“Dešava nam se da bližnji traže da pokojnika sahrane sa mobilnim telefonom ali situacija koja mi je bila neobična jeste da je jedna porodica zahtijevala da aparat ostane uključen”, započeo je razgovor Radiša Mihajlović iz pogrebnog preduzeća u Požarevcu.

Sagovornik je naveo, da su prema njegovom mišljenju, običaji sahranjivanja u istočnoj Srbiji, pogotovu u vlaškom kraju, specifični.

“U ovom dijelu Srbije nerijetko traže da se pokojnik sahrani sa kompletnom opremom za ličnu higijenu. Pod tim mislim da traže da se sahrani sa pjenom za brijanje, brijačem, četkicom za zube, pastom, sapunom, dezodoransom, grickalicom i tako dalje. Takođe u sanduke ubacuju i lijekove koje je pokojnik pio. Zanimljivo je da se pokojnici sahranjuju i sa naočarima”, kazao je Mihajlović.

Kako je objasnio, kod Kruševca postoji običaj koji mu je takođe privukao pažnju. Prema njegovim riječima, u tom dijelu Srbije se stavlja crveni konac koji unakrsno ide od ćoška do ćoška sanduka preko pokojnika.

“U sanduk stave i barut koji se upali prije nego što se pokojnik sahrani”, naveo je.

Napomenuo je da u velikom dijelu Srbije i dalje postoji običaj da pokojnik ostane u kući jednu noć.

Mještanka jednog sela kod Jagodine je ispričala kakvi običaji važe u ovom dijelu Srbije kad je riječ o sahranjivanju.

“Kad neko premine neko od starijih ukućanina okupa pokojnika kako bi na onaj svijet otišao čist. Takođe je običaj da se pokojniku zarije igla u živac ispod nokta. To je stari običaj koji služi da se ukućani uvjere da je njihov bližnji zaista preminuo. Pored navedenog, ispod sanduka se stavlja i lavor vode i ona se prosipa nakon što pokojnik bude sahranjen. Voda treba da se baci u neki jarak”, objasnila je.

Sagovornica je istakla da je obavezno da pokojnika tokom noći kad njegovo tijelo ostaje u kući neko čuva, odnosno dvori.

“Nakon toga se tijelo pokojnika prevozi traktorom i na svakoj krivini se stane da sveštenik održi opelo. Oni koji se vraćaju sa sahrane ne treba da se vraćaju istim putem kojim su išli do groblja. Obavezno je da se nakon toga operu ruku na prvoj česmi kod dvorišta pokojnika”, kazala je ona.

Nakon sahrane se organizuje večera na kojoj obavezno mora da bude neparan broj sofri, odnosno hrane u čast pokojnika. Prema riječima mještanke, u čelu stola se ostavlja mjesto za pokojnika. Postavlja se tanjir i na njega se stavi hrana koja je namenjena njemu.

Sagovornica je objasnila i običaje koji važe za zadušnice u ovom dijelu Srbije.

“Na grobu se postavi stolnjak i na njega se stavi hrana i piće. Nakon što se objeduje na grobu počinje se sa dijeljenjem hrane. To se obavlja između ljudi čiji su bližnji sahranjeni jedni do drugih ili u blizini. Hrana se obavezno daje uz riječi “spomeni mog pokojnika”, a prima se nakon što se izgovori “Bog da mu dušu prosti””, zaključila je ona, piše Mondo.