Bilo je dobro prvih 60 minuta: Kako je protekao mandat selektora Faruka Hadžibegića

Nakon šest mjeseci i 19 dana, Faruk Hadžibegić više nije selektor Zmajeva. Poslije četiri utakmice, tri poraza uz tri data i sedam primljenih golova, kraj je bio neminovan. I jedina ispravna i dobra odluka za sve nas.

U kontekstu očekivanja javnosti, Faruku Hadžibegiću nije bilo lagano doći na klupu BiH. Najviše se to odnosi na činjenicu da je Bugarin Ivaylo Petev osvojio Ligu nacija i napravio ozbiljan temelj s reprezentacijom BiH, a na kraju svega, no ni to mu nije bilo dovoljno da od Nogometnog saveza BiH dobije novi ugovor. Jasno, očekivanja su bila još veća.

Iako je dobio jednoglasnu podršku svih članova Izvršnog odbora krovne kuće bh. nogometa, Hadžibegić je odradio nešto malo više od pola ugovora, odnosno šest mjeseci i 19 dana. U tom periodu ni on, a ni Zmajevi, nisu se proslavili i sve je završilo jako loše, reklo bi se tragično za obje strane.

Za Hadžibegića, ovo je sigurno i bez ikakve sumnje najveće razočarenje u njegovoj trenerskoj karijeri i teret s kojim će sigurno živjeti do kraja života, a za Zmajeve, bilo je ovo izgubljenih pola godina u kojima smo napravili toliko loše rezultate – da u laganoj grupi, pored nedorečene Slovačke i slabašnih Islanda i Luksemburga, već nakon četiri kola imamo samo teoretske šanse da se borimo za Euro 2024. godine.

“Nismo prvaci svijeta, ali moramo igrati kao da smo prvaci svijeta, moramo igrati na pobjedu u svakoj utakmici. Nekada ćemo igrati odlično, a nećemo pobijediti, no to je sve nogomet”, rekao je nazvaničnom predstavljanju Faruk Hadžibegić.

I tako je i bilo, barem prvih 60 minuta, ili precizno 63 minute, u meču 1. kola kvalifikacija za Evrospko prvenstvo kada smo razbili Island u Zenici i na sjajan način otvorili borbu za smotru najboljih.

Nakon pobjede od 3:0, očekivanja i euforija poletjele su visoko na krilima Zmajeva, no tri dana nakon toga, Slovačka nas je pobijedila u Bratislavi rezultatom 2:0, bez da smo ozbiljno zaprijetili reprezentaciji koja je realno igrački slabija od nas, pa je prvobitni uspjeh ubrzo pao u vodu. Za prvi ciklus kvalifikacija, iako smo osvojili tri boda, nije bilo dovoljno.

Uslijedila je pauza, a nakon što je sezona završila, Zmajevi su se okupili još jednom, ispostavit će se i posljednji put za Hadžibegića. Poraz od Portugala rezultatom 3:0, iako smo solidno odigrali prvo poluvrijeme, bio je nagovještaj oluje koja dolazi, a koja je kulminirala teškim porazom, jednim od najvećih u historiji reprezentacije, na Bilinom Polju od Luksemburga rezultatom 2:0.

Kada čitav stadion skandira “Faruk, odlazi”, a na klupi je tek četvrtu utakmicu, tu povratka nema. Pada u vodu i priča o “lošem danu”. Ne postoji to čudo koje je u ovom trenutku moglo pomoći uništenoj atmosferi u svlačionici, izgubljenom povjerenju javnosti i bijesu koji se uvukao u kožu svih ljubitelja nogometa u BiH.

Odlazak Hadžibegića i ovakva odluka bili su jedini lijek za pokušaj da se spasi što se spasiti može, iako je jasno da nam rane ostaju i da ćemo ih teško zaliječiti u ovom ciklusu.

Za kraj, a u vezi s prvobitnom izjavom Hadžibegića i s onim što je očekivao od Zmajeva te obećao javnosti, nismo igrali kao prvaci svijeta. Potpuno suprotno, nismo igrali ništa, osim tih prvih 60 minuta protiv Islanda, kada je sve to imalo nekog smisla. Sve poslije što se dogodilo, trebamo zaboraviti što je prije moguće.

Klix.ba