Bili su mi prijatelji, a onda su mi udarli na dijete: Potresna ispovijest majke gorana koji se objesio zbog komšija

Da li se mladi humanitarac objesio jer je inspekcija najavila da će mu oduzeti pse, svoju ispovijest iznijela je majka nesretno nastradalog Gorana.

• Sve je počelo prije tri mjeseca kada su komšije koji su nam bili prijatelji digli hajku na mog Gorana – kaže Zorica Karanović.

Prema njenim riječima Goran je bio veliki vjernik, i baš onog dana kada su ga komšije prijavile i kada je krenuo pakao, on se u manastiru Tumane molio za njihovo zdravlje.

• Goran se u manastiru Tumane molio za porodicu koja ga je prijavila. Tog istog dana kada se on molio za njihovo zdravlje, oni su ga prijavili komunalnoj policiji. Umiješao se i predsjednik mjesne zajednice, koji je potpisao peticiju protiv njega. Goran je imao 53 psa i dvadeset mačaka u tom momentu, koji su bili u boksu. Bio je član udruženja “Vag,Vag” iz Banja Luke. Hranio ih je, povrijeđene liječio, udomljavao ih je… – kaže majka.

Kako dalje navodi, problem nisu bili psi, već komšijska ljubomora.

• Komšijama nije smetalo ništa. Prije tri dana sam čula, pošto radimo državnu zemlju, išli su da je uzmu u zakup, ono što mi radimo petnaest godina, a kada to nisu uspjeli, udarili su nam na dijete. Željeli su da nas kao porodicu da skrše i slome. Sada ih pitam, znaju oni ko su, ko će moju česnicu lomiti, ko će našu slavu slaviti – potresno kaže Zorica.

Svog sina opisuje kao punog života i ljubavi prema napuštenim životinjama.

• U aprilu je trebalo da upiše Policijsku akademiju. Bio je pun života, vrijedan, išao je korak ispred svih. Bio je vezan za svoje pse, za dvije godine je udomio 400 pasa. Komunalna mu je napisala da na svom imanju smije da ima samo dva psa i dvije mačke i to je njega pogodilo. Mi živimo na kraju sela, sve je okolo državna zemlja. Nije moglo da smeta bilo kome. Nikoga pas nije napao. Psi su nekada lajali i to kad dođu tuđi psi u naše dvorište. Moj pas je komšiji koji nas je prijavio čuvao stvari koje je na crno donosio iz Švajcarske. Tad nije bio lutalica. Uništili su mi sve, samo ih pitam kako spavaju – kaže Zorica.

Ona je dodala i da će rad svog sina nastaviti kroz azil na svom imanju, koji će ponijeti naziv “Goran”.

• Meni moj Goran šalje snagu svakoga dana, tjeraću se sa njima do Strazbura – kaže majka i ističe da će sa kćerkom ostvariti Goranov san i otvoriti azil koji se zove “Goran” u blizini porodične kuće, prenose srbijanski mediji.