Bh. proizvođači lubenica u paradoksalnoj situaciji

Dobrom rodu lubenice, kumovale su ove godine visoke temperature i sunce. Dok su brojni negodovali vrućine, prizivali kišu proizvođači lubenice zadovoljno gledali u nebo. Glavni je to razlog za pašnjake pune lubenica u Lijevča polju.

U vrelim, ljetnim, danima, mnogima je osvježenje sočna i hladna lubenica. Kako odabrati najslađu, godinama unazad postoje broje teorije. No, najbolje trikove, ipak otkrivaju proizvođači iste.

“Gdje se vidi žuto dole, što je god žuće kao limun, to je onda pravo zrela”, upućuje nas Boro Topolović.

No, do kupovine u marketu i prepoznavanja najbolje, prethodilo je sađenje, rast, berba. Radna akcija u domaćinstvu Ilić u Lijevča Polju. Na skoro tri hektara zemlje, lubenice jedna na drugoj. Zrele i slatke. Najbolje, unazad 30 godina, tvrdi domaćin Darko. Sunce i vrućine, donijele su dobar rod.

Darko Ilić za N1 je kazao:

“Mi smo imali u zadnjih nekoliko 10 do 15 dana, enormne količine u otkupu lubenice i onda imamo paradoks, inače kada je velike potražnja cijene se pomjeraju na gore, ove godine kako je potražnja povećana, odnosno količine koje su otkupljene u zadnjih 10 dana mjere se hiljadama tona, svi otkupljivači u Lijevča polju su oborili cijene. Lubenice su prodate po 30 feninga, a u maloprodaji je od 80 feninga do marke”.

Da je cijena mogla biti bar za 20 feninga veća, slaže se i ratar Boro. U njegovom dvorišu, puni paketi i gajbe – spremni za prodaju. Zaradiće se, ali kako kaže, ne mnogo. Ipak, niska otkupna cijena nije jedini problem domaćih proizvođača. Dok je lubenica mnogo, radnika je malo.

“Pa sa radnicima je veliki problem. Toga nema, toga je nekad bilo. Ja sam znao nekad kada odem po radnike i treba mi deset, njih dvadeset dođe. Sada teško je pronaći tri do četiri momka da tovare bez obzira koliko bi im platio. Neće da rade”, ističe Boro Topalović.

Dokaz za to je da je mjesto Seferovci prije 20 godina brojalo 120 domaćinstava koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Danas ih je svega osam. No, ni oni, tvrde, nisu zaštićeni.

“Mi smo sad po sistemu one kuvane žabe. Mi smo kuvani tih nekih, 10 do 15 godina i pokazalo se da evo država sama preferira uvoz da guši domaću proizvodnju. Ona poljoprovrednike tjera da se ne bave ovim poslom”, dodaje Darko.

Čemu u prilog ide podatak da čak 65% hrane se uvozi u BiH. Najviše krompir. No, dok pretjeranim uvozom nadležni ne pružaju ruku spasa, brojni domaći proizvođači, nadaju se da ih bar vremenske prilike neće iznevjeriti. Lubeničare – ove godine nisu.