BBC: Zašto toliko Rusa zatvara oči pred ratom u Ukrajini

Mnogo je razloga zašto toliko mnogo Rusa žmuri na rat u Ukrajini, piše danas za BBC novinar sada zatvorenog tamošnjeg dopisništva te britanske kuće.

Živeći u lijepom, starom dijelu Moskve, Andrej Gorjanov koji nije vjerovao u rusku agresiju sve dok se nije dogodilla prije godinu dana, piše da su mirno živjeli i Moskovljani, “ostavljajući svojim vladarima da ostvare veće ambicije na većoj sceni gdje obični Rusi nikada nisu imali nikakvu ulogu”. Kada je rat počeo, mnogi Rusi su masovno napustili svoju zemlju, a mnogi tek od septembra prošle godine kada je predsjednik Vladimir Putin najavio djelimičnu mobilizaciju, “ali za većinu onih koji su ostali u Rusiji, život je, gledano spolja, prilično isti kao što je uvijek bio”, posebno u velikim gradovima, piše Gorjanov.

U Zamoskvorečju, starom, centralnom dijelu Moskve, “većina prodavnica, kafea, preduzeća i banaka i dalje radi, mnogi hipster-novinari i IT stručnjaci su otišli, ali su ih zamijenili drugi, kupci se žale na rastuće cijene, ali lokalne alternative su zamijenile neke uvozne proizvode”, navodi on.

Knjige umotane u plastiku

I knjižare i dalje imaju širok izbor naslova, iako se knjige koje se smatraju neprikladnim, prodaju umotane u plastiku. Funkcioniše i usluga zajedničkog prijevoza automobilima, ali su oni sada uglavnom kineske proizvodnje.

Međunarodne sankcije, piše autor, nisu dovele Rusiju na ivicu ekonomskog kolapsa kakav je bio 1990-ih, ali, kako je primjetio stručnjak za Rusiju, Aleksandar Titov, iz Belfasta, Rusija ipak prolazi kroz “krizu koja polako gori, a njeni znaci su svuda”.

U ruskom Belgorodu, blizu ukrajinske granice i samo 80 kilometara od sada ratom razorenog ukrajinskog grada Harkova, stanovništvo je naviklo na konvoje vojnih kamiona koji tutnje prema liniji fronta, a, “ako su zabrinuti jer Rusija bombarduje grad u kojem mnogi imaju prijatelje i rođake, trude se da to ne pokažu”.

A drugdje “većina Rusa ili ne zna ili ne želi da zna šta je njihova vojska uradila drugom po veličini ukrajinskom gradu Harkovu”, konstatuje Gorjanov.

Dok su u Belgorodu povremeni “veseli lokalni ulični festivali dobro posjećeni, …tamošnji ljekari masovno napuštaju posao, nemoćni da se izbore sa brojem ratnih ranjenika koji se dovoze na liječenje”.

Artiljerijsko gađanje postalo svakodnevnica

Stanovnici se u malom pograničnom gradu Shebekinu, gdje je prekogranično artiljerijsko gađanje postalo svakodnevna stvarnost, osjećaju napušteno i ljuti su. Jedna tamošnja porodica koja je posjetila Sankt Peterburg, bila je šokirana kada je otkrila da se tamo ništa nije promijenilo, dok su se njihovi životi okrenuli naglavačke.

U Pskovu, u blizini estonske i letonske granice, atmosfera je sumorna i svi se prave da rat nema veze s njima, piše autor članka BBC-ja i navodi da je taj grad sjedište 76. gardijske vazduhoplovno-jurišne divizije, ozloglašene po ratnim zločinima za koje su njene trupe optužene u Buči, kod Kijeva.

Pskov ima i autobusku liniju do prigradskog groblja gdje se sahranjuje sve veći broj ruskih vojnika poginulih u Ukrajini. Tamo se mogu vidjeti desetine svježe iskopanih grobova za ruske padobrance.

U vozu koji ide za Petrozavodsk, u blizini finske granice, prijatelj autora čllanka priča da je naišao na grupu tinejdžera koji ne znaju da li je anektirani ukrajinski Donjeck u Rusiji ili Ukrajini, a smatraju da “rat nema nikakve veze s njima”, iako se grad Petrozavodsk “vratio u svoju mračnu prošlost: prazne police u radnjama, nema stranih brendova, neprihvatljivo visoke cijene”.

Na svoje pitanje o tome da li “Rusi zaista podržavaju brutalnost koja se sprovodi u Ukrajini u njihovo ime, ili se pretvaraju da neće potrajati”, Gorjanov odgovara da je “iz prolaznih utisaka i razgovora teško izvući čvrste zaključke”.

U Rusiji nema slobode govora

Sociolozi i analitičari, navodi on, pokušali su da procijene mišljenje o tome, ali u Rusiji nema slobode govora ili informisanja, tako da je nemoguće reći da li ljudi iskreno i sa znanjem odgovaraju na pitanja. Ipak, ankete pokazuju da “većina Rusa, ako ne podržava rat, svakako mu se i ne protivi”.

To je izazvalo ljute debate među Rusima u inostranstvu gdje mnogi kažu da vjeruju da mali procenat ljudi u Rusiji aktivno podržava rat, ali mali je procenat i onih koji mu se aktivno protive.

“Većina običnih Rusa je negdje između ta dva stava, pokušavajući da shvati situaciju koju nisu oni izabrali, ne razumiju je i osjećaju se nemoćno da je promjene”, piše autor.

On smatra da su rat “vjerovatno mogli da zaustave da se više ljudi zalagalo za svoju slobodu i osporavalo državnu TV propagandu o izmišljenim prijetnjama Zapada i Ukrajine”, ali, mnogi Rusi su odlučili da se drže podalje od politike i pustili da Kremlj odlučuje umjesto njih, a “držati pognutu glavu znači praviti veoma zabrinjavajuće moralne kompromise”, piše u članku.

Pretvaraju se da to nije ekspanzionistička invazija

Gorjanov navodi da “Rusi, da bi zadržali rat dalje od svojih vrata, moraju da se pretvaraju da to nije ekspanzionistička invazija, i moraju da zatvore oči na Ukrajince ubijene i ranjene u desetinama hiljada i protjerane iz svojih domova u milionima tokom onoga što Kremlj naziva svojom ‘specijalnom vojnom operacijom’ “, i kada je patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve i Putinov saveznik, blagoslovio ratne napore Rusije.

“Rusi moraju da prihvate da je normalno da vojnici u školama govore djeci da je ‘rat dobra stvar’, da je normalno da sveštenici podržavaju rat i prestaju da se mole za mir, da nije važno što više ne mogu da putuju ili da budu dio šireg svijeta, da je Kremlj bio u pravu što je blokirao većinu sajtova nezavisnih medija koje su čitali, da je čekić sada pozitivan simbol ruske moći u egzekucijama čije snimke i poslanici objavljuju na Twitteru, da je normalno da se ide u višegodišnji zatvor ako se iznese šta se misli o ratu”, nabraja Gorjanov.

To što Rusi ne protestuju, možda bolje objašnjava ruska istorija, piše u tekstu, jer od kada je došao na vlast, Putin nije krio da želi da obnovi Rusiju i vrati joj mjesto zbog kojeg će je svijet poštovati i sa njom računati, jer “vjeruje da Rusija zauzima jedinstveno mjesto u svijetu kao dio i Istoka i Zapada, da ima svoje tradicije, religiju i svoje načine na koje djeluje, da su Rusima potrebni red i kontrola i zahtijevaju poštovanje”.

Baš ta poruka odjekuje vijekovima i ne trpi neslaganje niti ima izgleda da se promijeni, ali “ta Putinova vizija ima cijenu: Rusi su je platili svojom slobodom, a Ukrajinci je plaćaju životom”, piše Gorjanov i zaključuje da će “jednom morati da se odgovori na to, a Rusi će morati da se suoče sa onim što je njihova zemlja uradila”.