Baščaršija sve više počinje ličiti na pijacu: Nargila barovi i “turske” radnje okupirali stari dio grada

Glavna sarajevska čaršija (Baščaršija, op.a.) je nekada bila prijestonica zanata, ali, nažalost, oni su s vremenom počeli da izumiru. Danas postoji tek nekoliko njih, uz stare ulice koje nose nazive po njima kao podsjetnik na nekadašnje vrijeme, a neke od njih su Abadžiluk, Aščiluk, Bravadžiluk, Čizmedžiluk, Kazandžiluk, Kujundžiluk, Sarači…

Današnja čaršija je prepuna „turskih“ radnji, u kojima možete kupiti kopije luksuznih torbica, poneki magnet, nakit, dresove i sve ono čemu ne bi trebalo biti mjesto na Baščaršiji. Nargila barove možete vidjeti na svakom ćošku. Sve ovo stvara jednu veoma ružnu sliku koju šaljemo strancima koji dođu u posjetu našoj prijestonici.

Šetajući čaršijom, posjetili smo kazandžiju Eldina Spreču, nekadašnjeg televizijskog uposlenika, koji je ipak izabrao da se bavi zanatom, jer, kako nam je kazao, on to voli i cijeni.

Šteta po zanatlije

Na početku našeg razgovora Sprečo je govorio o trenutnoj situaciji u kojoj se nalaze zanatlije kojih je danas veoma malo.

– U Kazandžiluku ima nekoliko radnji, a mi ovdje na Kovačima se trudimo da zadržimo tradiciju. Oslanjamo se na svoj rad, ostalo nas je 15-ak. Mi ovaj zanat čuvamo više od 500 godina, malo mu se pažnje posvetilo, država je uradila šta je mogla, stavili su nas u kategoriju starog zanata, plaćamo paušalni porez, nemamo toliko prometa da bismo plaćali PDV. Manji je promet u ovom dijelu čaršije, što bismo mi rekli „preko pruge“, nego kod Sebilja – govori nam Eldin.

Problematika ovakvih radnji je uzela maha, nanose štetu zanatlijama koji pošteno, korak po korak, mukotrpno rade danima kako bi napravili proizvod, dok oni samo preprodaju, a svrstavaju se u kategoriju starog zanata.

Avaz

– Problem je što se više ljudi opredjeljuje za trgovine nego za čisti rad. Pravih, izvornih majstora nema puno. Nema stimulacije da bi mladi htjeli nešto da prave. Nemamo vodoinstalatera, bravara, keramičare tražimo danima. Puno je „turskih“ trgovina, robe iz Turske, dresova iz Turske nasred Baščaršije, koja nam je došla kao Arizona. Neko mora da se pozabavi time… Turska je pogodno tlo, nema neke carine, pa se nabavlja roba. Radi se o tome da, kada prođete ovom čaršijom, ista roba od istog dobavljača je u svakoj radnji. Ne kažem da treba ljude zatvarati, ali nije uredu da imaju iste benefite kao ja koji pripadam starom zanatu. Strašan je utjecaj strane robe na našem tržištu – kaže Eldin.

Loš utisak

Sprečo je istakao kako sve to ostavlja loš utisak na strance.

– Zamislite da ste stranac i dođete u stari dio grada jedne kulturnim naslijeđem vrlo bogate zemlje i vidite nešto što liči na Arizonu. Onaj izbacio šest metara nekog tepiha, toliko ružnih stvari ima. To ne ostavlja dobar utisak na strance, a ni naše na ljude… Prave tržište za Arape, a nisu Arapi samo kupci. Veličamo proizvodnju drugih zemalja, a i mi to možemo uraditi.

Loša je situacija i s juvelirima, ima ih malo, nekoliko ljudi, većinom zlatari koji rade sa srebrom i filigranom.

Slab interes

Sprečo ističe kako ne postoji interes mladih za ovim zanatom, kaže kako nikada niko od njih nije pokucao na njegova vrata sa željom da nauči najstarije tehnike proizvodnje. Ipak, kaže da se od ovog posla može pošteno živjeti.

– Turistička zajednica dođe i kaže slobodno se cjenkajte s ljudima. Zamislite to. Ja sam ispisao sve cijene na svoje proizvode. Nema cjenkanja, ja sam potrošio određeni broj sati za izradu tog proizvoda i cijena je takva. Mogu pokloniti ako si mi simpatičan – kaže Sprečo kroz smijeh.

Avaz