Balaševićev sin Aleksa o transparentu u Donjecku: Koliko god smo djeca mira, opet smo sa svih strana počešani od rata

U samoproglašenoj Donjeckoj oblasti Ukrajinci su na velikom panou isprintali stih “samo da rata ne bude, ludila među ljudima” iz pjesme jednog od najboljih ovdašnjih kompozitora i muzičara Đorđa Balaševića.

Fotografije su poslali Balaševom sinu Aleksu uz pozdrave Novom Sadu.

Slike za vječnost

– Više od 500 poruka sam dobio od ljudi iz Istočne Evrope u periodu kada mi je otac otišao tamo gdje mu je oduvijek bilo mjesto, među zvijezde. Slovaci, Česi, Poljaci, Bugari, Ukrajinci, Rusi, najviše Bjelorusi pisali su mi prelepe poruke, fotografisali svoje postere i ploče prevedene na ruski, pitali su me za razne likove iz pjesama i knjiga da li su postojali, ako jesu da pošaljem njihove slike. Nažalost, ovaj put Ukrajinac Ivan, sa svojih nekoliko drugara iz Istočne Ukrajine svih nacionalnosti, poslao mi je slike za vječnost, na ulicama najratnijeg Donjecka, Mirnograda sa Đoletovim posterom – rekao je za “Avaz” Aleksa Balašević.

Dodao je da su neki od njih mobilisani, neki rade u prvoj pomoći, neki u vatrogasnoj, a neki se, nažalost, više ne javljaju na telefon…

– Jedan od njih predaje matematiku u osnovoj školi gdje idu i ruska i ukrajinska djeca, i tvrdi mi da su djeca svakog dana sve bliža i bliža, koliko god ovaj nesretni rat bukti. Hvala Bogu i nadam se da je tako, i najviše se molim da će prestati.

Koliko god smo djeca mira

Naš Patrijarh Porfirije puno apeluje na pomoć i pomaže svim izbjeglicama iz Ukrajine, naš najveći Novak Đoković također, vidjeli ste da šalje pomoć već po koji put čovječanstvu. Oko mene su moji prijatelji, Bojan izbjegao iz Gline, Damjan iz Prištine, moj otac duhovno koji je u Sarajevu, gdje je, nažalost, đavo držao dugo svoja kandila, ostao upamćen po svom gestu, kada je pokazao da nije teško biti čovjek.

Koliko god smo djeca mira, opet smo sa svih strana počešani od rata… – iskren je Aleksa Balašević.

Kaže kako ga sve što se dešava pogađa, i kao kao sina UN ambasadora za mir.

– Nadam se onome čemu mnogi ne vjeruju, a to da će se duh mog oca prikazati na momenat u epicentru ukrajinskog ratišta i spasiti nedužne. To je jedino što bih ga zamolio trenutno. Bliži se i moj i njegov rođendan i tu je uvijek bilo naše trgovine željama. Doći će vrijeme kada će rat “izaći iz mode”, ne samo u Ukrajini već svuda… To mi je rekao jedan Čeh koji mi je slao tatinu pjesmu “Regrutesku”… Ne trebaju da se samo pomire Rusi i Ukrajinci, trebaju da se pomire svi ljudi svijeta, to je jedino nešto što čovječanstvo još nije probalo, a mislim da nam ništa ne bi falilo. Molimo se za svo polomljeno bagrenje, od Groznog, Damaska, Ukrajine, Sarajeva, Vijetnama, Nikaragve… – emotivno nam je rekao Aleksa.

Ističe da zbog fotografije ne može biti ponosan.

– Najviše bih volio da su pjesme mog oca samo proste i obične da se jedino svirkaju po birtijama i kafanama, ali nisu. Bilo bi super da služe samo kafanama i školama, ali nažalost služe i ratu, tačnije, služe miru. Tako jedino i nikako drugačije – zaključio je.