Bajtal o nastupu Izetbegovića na N1: Dokle će nas više varati i krasti, je li moguće da smo svi ludi

SARAJEVO, (Patria) – Gostovanje predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na N1, odgovori i stavovi u emisiji Pressing izazvali su različite reakcije u javnosti.

Za agenciju Patria Izetbegovićevo gostovanje analizirao je profesor i sociolog Esad Bajtal.

Imali smo jednu diskutabilnu konstataciju u vezi migranata i željom Izetbegovića da odbrani Selmu Cikotića, migranti, neozbiljnost ili fensi/seksi?

– Krajina najbolje zna kako joj je s migrantskom krizom. S jedne strane je objektivno stanje na terenu, gdje problema imaju i migranti i oni koji to nisu, a s druge strane vidimo da neka briga u Sarajevu, čak i ako postoji od nekih ljudi, ne uzima se u obzir od onih koji bi bili nadležni za rješavanje ove problematike.

To je vrlo iznenađujuće s obzirom da se radi o nivoima i ljudima kojima pripada moć i obaveza da brinu o ljudima i zemlji i načinu rješavanja problema koji duže traju, a tiču se migracija.

Ne vidimo dovoljno odgovornosti koja bi se podrazumijevala, ako je gledamo sa stanovišta državničkih obaveza.

Na konstataciju voditelja da narod loše živi, Izetbegović je odgovorio da daje dio plate. Je li to dovoljno, jer on kao lider najveće bošnjačke i vladajuće stranke treba osigurati podjednake uslove a ne davati dio plate?

Šta znači davati dio plate. Prije toga je trebao reći kolika je ta plata, pa da mi znamo koliki je taj dio. Od hiljadarke pet feninga ne znači dati, to je ništa. To je jedan ego narcistični pristup u kojem sam sebe fali i kaže evo vidite ja od svoje plate dajem. Što ne kaže da je ta plata sto ili hiljadu ili tri puta veća od prosječne plate.

Drugo, da svu platu daje to nije rješenje i to nije pitanje. Nije njegovo niti bilo koga da daje od svoje plate, nego da se plate i primanja u ovoj zemlji uravnoteže na način koji ima smisla u odnosu na rad i doprinose koje neko daje. Društvo koje sebe zove demokratskim, mora ujednačiti neke unutarnje stvari, uspostaviti ravnotežu odnosa, pa i odnosa među platama.

Mora se mijenjati sistem plaćanja, koji će imati smisla i koji će omogućavati “malom” prosječnom čovjeku da živi normalno. Ne da živi bogato, ne da se razbacuje, on o tome ne sanja. Nego da nije gladan, go, bos, da nije sirotinja i bijeda. O tome se radi. To sistem radi. I Bakir Izetbegović mora takav sistem da pravi i da se zalaže za takav sistem. A ne da živi u sistemu koji njemu daje lopatom u džep, pa onda on malo iz tog džepa, a narodne pare su u džepu, uzima malo siće pa baca.

Mora se napraviti sistem koji ima sistem koji će napraviti ravnotežu unutar platnog sistema Bosne i Hercegovine. A ne i dalje ostavljati da stvari teku, narod živi u bijedi, a on diže ruku i govori vidite kako sam dobar, ja dajem od svoje plate.

Izetbegović je sadašnje i bivše kadrove SDA ogrezle u kriminalu branio patriotizmom, ratnom ulogom. Je li to politika SDA koja nas sve vodi u ambis suicidnih ideja da svi koji su ratu pokazali nešto mogu raditi šta hoće?

– Ratne zasluge su ratne zasluge. I svugdje u svijete se zna kako se to rješava. Ima neki modus. Niko od tih ratnih zasluga ne može sebi dozvoliti luksuz narušavanja reda, mira i zakona, kršenja ljudskih prava, bavljenja kriminalnim poslom. Prošlost nije ona koja te može zaštititi od loše budućnosti, ako se ne ponašaš u skladu sa zakonom.

Prošlost može imati utjecaja na neku zaslugu. Dobiješ orden i neku privilegiju. Nije on svojom prošlošću ovoj zemlji donio ovo što imamo. Hiljade nas je bilo u rovovima. I svi imamo svoju prošlost. Šta bi danas bilo ako bi mi radili tako kako rade Bakirovi ljudi. 

Hoćemo li se svi pozivati na svoju prošlost i zasluge ili ćemo se ponašati u skladu sa zakonom i reći dosta je ovo je granica, jesi zaslužan ali ovo što radiš podrazumijeva sankcije, kaznu i da odstupiš. Ti dalje ne možeš biti dio nas, a niko ti ne može uzeti zasluge iz prošlosti.

To su stvari koje se moraju razgraničiti, a ne vječito igrati na kartu nekakve prošlosti, koja ti daje priliku da gaziš i prošlost i budućnost.

O odnosu Bakira Izetbegovića prema supruzi i njenom djelovanju u zdravstvenom sistemu?

– Pa evo, u tom zdravstvenom sistemu mi smo imali priliku da saznamo kako se sve to ljulja, kako je nepouzdano, u čitavoj seriji afera. COVID nam pokazuje da stvari u zdravstvu ne stoje kako bi mogle stajati. Odnosno, da bi mogle stajati mnogo bolje od onog sada.

Nisu medicinari, nisu medicinske sestre, nije prosječan medicinski radnik kriv za takve stvari. Ne možemo okriviti struku. Moramo okriviti one koji vode društvo i državu i kojima je zadaća da zdravstvu obezbijede najbolje uslove za pružanje najboljih mogućih usluga građanima u periodu krize i izvan krize. Sa koronom i bez korone.

Mi vidimo da stvari ne idu najbolje, da se otvaraju sudski procesi. U takvoj situaciji da neko hvali nekoga, da od njega pravi iznimku, ako samo on valja a ostali ne valjaju, pa ne valja zato što ne valjaju drugi, kakva je to priča? To nije ozbiljna priča, ne može se ozbiljno shvatiti i mora biti odbačeno kao bilo kakva vrsta argumentacije. 

Pri tome nikakvi argumenti i činjenice nisu potegnute. To je bila priča o nekome svom, a svoj je uvijek dobar. Svi mi volimo svoje i svako ima pravo da voli svoje. Ali, u takvim situacijama kao što su dužnosti i funkcije imaš i obavezu da prema svome budeš kritičan kao i prema bilo kome drugom. Ta kritičnost je sinoć izostala. Ostalo se samo na hvali. Realnost poriče Bakirovu priču.

Šta mogu očekivati građani i glasači SDA koju vodi ovakav predsjednik, a koja vodi već poznatu politiku?

– Šta znači biti glasač SDA? Imaju oni koji glasaju jer imaju određenu korist, jer su zaposleni ili će biti, ili će zaposliti nekog svog. Imat će neku dobit. To je jedna vrsta glasača. To je vojska koja zna šta treba da radi.

Imate drugu vrstu, to je članstvo koje je daleko od centara, sekretarijata, moćnika, koje čisto navijački, kritički neosviješteno, za njih glasa samo zato što su u pitanju oni, jer im pričaju priče koje im pričaju i obećavaju.

Tu će jedni proći sasvim dobro, dobiti ono što im se obećava, a drugi će još jednom ostati kratkih rukava, s obećanjem da će drugom prilikom biti bolje.

Ostalim građanima, u ime kojih bi oni trebali vladati i za koje bi trebali brinuti, nema šta da se kaže. Oni neće dobiti ništa. Nisu dobili ni proteklih 30 godina. Nemoguće je očekivati da se sada probude te strukture, nepoštene, nepismene, neetičke, nesposobne, nepismene, neobrazovane, pa da nešto promijene. 

Na kraju krajeva da se ujutro probude moralno čisti, pa da sami sebi u toj probuđenosti kažu e vala ćemo ovaj put uraditi sve najbolje što znamo, neće moći. Neće moći izaći iz navike vladanja koju koriste već 30 godina. Navika je druga priroda, ne možeš izaći iz svoje prirode. Neće moći da promijene.

Na kraju krajeva oni neće da promijene. Oni vladaju zbog sebe. Da vladaju zbog društva, oni ne bi vladali, nego bi upravljali. Vladati i upravljati nije isto. Vladanje je samovolja koja kaže hoću da uradim tako i tako. A upravljanje je nešto drugo i koristi množinu hajde da pokušamo nešto da učinimo, ne samo za nas koji smo na funkcijama, nego i za one ljude koji su nas izabrali, čija je ovo država, imovina…

Možemo li očekivati kontinuirani pad SDA, s obzirom da je to odlika proteklih nekoliko izbora?

– Po logici stvari, ta inercija bi, s obzirom da se stanje pogoršava, trebala da se nastavi. Hoće li se nastaviti, ne znamo. Zašto ne znamo, zato što oni mogu vještački zaustaviti, falsifikovati izbore, kao što su sa svojim političkim partnerima radili, uvodili izborni inženjering, podizali mrtve na glasanje, bacali po šumama i gorama 400 hiljada glasačkih listića.

Realno trebalo bi da se nastavi taj trend. Šta će se objektivno dogoditi, s obzirom na mogućnosti, mi sada ne znamo. Pitanje je hoćemo li uspjeti saznati i poslije.

Bilo bi dobro da i taj CIK BiH, kada je već došlo do personalnih promjena, uzme na sebe da zadaću i  puno ozbiljnije posmatra stvari, uvidi ovo što se i vi uvidjeli o trendovima, pa vidi hoće li se sve odvijati po prirodnim trendovima ili će se odvijati nešto nelogično.

Ako se bude događalo nešto nelogično, onda moraju uzeti sebi zadatak da provjere realnost, objektivnost i poštenost izbora. I ako je nešto sumnjivo, da se u skladu sa tom sumnjom donesu odluke i presude.  

Pa dokle će nas više varati i krasti. Je li moguće da smo svi ludi.

Ne može se zloupotrebljavati naše strpljenje.