Arslan je konačno izliječen i to ne zahvaljući institucijama, već humanim ljudima iz cijele BiH i dijaspore!

Nakon četiri godine borbe sa rijetkim oboljenjem -markofagom koje nagriza jetru i kosti zbog čega nije mogao živjeti bez lijeka Kineret, Arslan je pobijedio.

Lijek mu više nije potreban i sada konačno može uživati u bezbrižnom djetinjstvu i odrastanju.

Njegova majka Selvedina ne može još uvijek povjerovati da je ovaj četvorogodišnjoj teškoj borbi konačno došao kraj.

„Juče smo bili na kontroli i kada mi je doktor rekao da je Arslan sada potpuno zdrav, da mu lijek više ne treba, iskrena da budem, od radosti nisam znala šta da radim. Teško je te osjećaje koji su me obuzeli, koji me obuzimaju i sada dok sa vama razgovaram, iskazati riječima“,  priča za BUKU Selvedina  koja je sa strahom dočekivati svaki novi dan protekle četiri godine i koja ne može sakriti suze zbog humanih ljudi koji su pomogli njenom sinu, ali i zbog institucija koje su je dovele u tako bezizlaznu situaciju: “ Dugo je trebalo da se uspostavi prava dijagnoza, obišli smo mnoge ljekare širom BiH, išli i u Tursku, jer su ranije Arslanu davali šansu da će preživjeti još godinu, dvije. Za pomoć sam se obraćala na sve strane, išla i kod načelnika, sve bezuspješno, kažu mi “veliki je to novac, ne možemo ti gospođo pomoći”. Onda se vratim kući i plačem, jer sam bespomoćna, jer moje djete zbog administrativnih procedura ne može dobiti lijek i jer mislim da će umrijeti. Ustajala sam noću samo da provjerim da li je živ. Jedini koji mi je pomogao jeste Dragoslav Šinik iz Gradiške, koji je javnim objavama ukazao na ovaj problem, potako ljude širom Bosne i Hercegovine i dijaspore da izdvoje svoj novac. Zahvaljujem se od srca Dragoslavu i svim dobrim ljudima, jer da nije bilo njih ne bi bilo ni mog djeteta“.

O malenom Arslanu, prvi put smo pisali prije dvije i po godine kada je, u vrijeme pandemije, humanitarac Dragoslav Šinik pokrenuo akciju i u kratko vrijeme, zahvaljujući znanim i neznanim ljudima iz cijele BIH i dijaspore, dječaku dostavio lijek.

Akcije su se ponavljala više puta u toku ove dvije i po godine jer lijeka u Bosni i Hercegovini nema.

Ni Dragoslav Šinik ne krije sreću zbog Arslanove pobjede i jučerašnjeg telefonskog poziva sa Odjela pedijatrije bolnice u Sarajevu: „Kad vratim film unazad, mjesečna terapija je koštala mjesečno 2.400 KM,  a od strane fonda Unsko Sanskog Kantona nije imao pravo na refundaciju jer je lijek “skup”. Dvije i po godine je trajalo lječenje, ali nikada nije prošao dan a da je ostao bez terapije. Hvala svim mojim prijateljima koji su mi bili podrška na razne načine da ovo djete živi“.

Nažalost, nadležne institucije, koje ovo nikako nisu smjele dozvoliti, nisu poduzele apsolutno ništa, a nezaposlenoj i samohranoj majci i aktivistima koji su se uključili u rješavanje ovoga problema iz dana u dan su ponavljali da su takve administrativne procedure i zakoni.

Buka