Apsurdna situacija u drvnoj industriji: Bosna i Hercegovina uvozi sirovinu koju sama proizvodi

Bosna i Hercegovina, zemlja bogata šumama koje prekrivaju 53% njenog teritorija, suočava se s neobičnim paradoksom u drvnoj industriji. Dok je šumarski sektor jedan od najvećih prirodnih resursa u zemlji, domaći proizvođači namještaja primorani su da uvoze sirovinu koja bi trebala biti dostupna u domaćim šumama.

Milenko Stevanović, vlasnik kompanije za proizvodnju montažnih kuća koja izvozi u više od 20 zemalja, pokušavao je godinama da nabavlja drvnu sirovinu iz domaćih šumskih gazdinstava. Međutim, zbog, kako kaže, neprikladnog upravljanja u šumskim gazdinstvima, nije uspijevao da osigura potrebnu sirovinu.

“Pokušavao sam od domaćih dobavljača, međutim ti ljudi rade ‘danas za sutra’. Ako im neko ponudi 5 maraka veću cijenu, prekidaju ugovor s nama i prodaju nekome drugom, tako da sam 3 godine izgubio pokušavajući da radim ovdje u Bosni”, objašnjava Stevanović za BN.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, u prvom polugodištu ove godine izvezeno je 844 miliona KM drvne građe, dok je uvezeno 276 miliona KM. Ovaj suficit od 568 miliona maraka pokazuje da Bosna i Hercegovina izvozi sirovinu, dok uvozi finalne proizvode, poput namještaja i građevinske stolarije.

Igor Gavran, ekonomista, smatra da je neodrživo što BiH izvozi sirovinu da bi je naknadno uvozila u obliku finalnih proizvoda.

“Nažalost, suficit koji ostvarujemo odnosi se na drvnu građu, dok su svi ostali proizvodi šumarstva – namještaj, montažne kuće, građevinska stolarija i parketi – zabilježili pad.”

Nekada su BiH kompanije poput Šipada i Krivaje bile prepoznate na svjetskim tržištima zbog svoje uspješne proizvodnje namještaja. Danas je, međutim, neobjašnjivo zašto se resursi u drvnoj industriji ne koriste za domaću proizvodnju, što bi značajno povećalo ekonomske koristi za zemlju.

Ekonomisti sugeriraju da entitetska Ministarstva šumarstva i poljoprivrede moraju ozbiljno pristupiti planiranju raspodjele šumskih dobara. Potrebno je smanjiti zavisnost od uvoza i osigurati da drvni resursi budu korišteni na način koji koristi domaćem tržištu i ekonomiji, kako ne bismo ostali bez šuma i resursa.