Anel Bećirspahić, suprug preminule porodilje iz BiH: Ubili su mi ženu i dijete

Živ sam, a mrtav, počinje svoju ekskluzivnu ispovijest za “Dnevni avaz” Anel Bećirspahić, suprug nedavno preminule porodilje iz Bihaća Azre Bećirspahić.

Javnost je ostala u šoku nakon vijesti da je prilikom porođaja u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, 17. marta ove godine, preminula 25-godišnja Azra, ali i njena beba, koja se trebala zvati Merjem.

– Ne mogu opisati u kakvom sam stanju, kao da sam zaleđen u vremenu. Živim, krećem se i kao da čekam dan da se probudim, ali znam da taj dan neće doći, pa molim Boga da i ja ubrzo preselim, da im se pridružim, jer sam živio za svoju porodicu, za ljubav, za njih dvije – govori nam Bećirspahić na početku razgovora.

Bojala se

Nakon brojnih neprespavanih noći i dana koje je proveo bez jela i pića, izgubio je 16 kilograma, ali je odlučio da se mora pokrenuti kako bi se izborio za pravdu koju zaslužuju njegove Azra i Merjem.

– Moja supruga je redovno išla na kontrole privatno kod dr. Blaževića i sve je bilo normalno. Nije bilo naznaka rizične trudnoće ili bilo čega drugog, znači potpuno zdrava i jaka žena koja se bavila sportom, i bilo je očekivano da će porođaj proći bez ikakvih problema – objašnjava Bećirspahić.

Dodaje da se rahmetli Azra bojala poroda zbog priča koje su kružile o Kantonalnoj bolnici u Bihaću, ali i iskustva njene sestre koja se tu porodila godinu ranije.

– Ne prati se stanje trudnice, a ni djeteta i stišće se trudnicama stomak. To je ustaljena praksa – ukazuje Bećirspahić.

Azru je u bolnicu doveo 14. marta i svakodnevno su se čuli, jer je radio u Bosanskom Petrovcu.

– Oko 21 sat 16. marta sam pozvao suprugu, pričali smo kratko. Ja sam je ohrabrivao, govorio joj da će sve biti uredu i da se ne brine ništa, da se raduje jer nam stiže Merjem. Tad smo se čuli posljednji put – rekao je i dodao da je ostao kod svojih u Bihaću čekajući da se Azra porodi.

Odlučio je da taj dan ne ide na posao.

Majčin poziv

Stigao je poziv. Zove ga majka. Kazala je da dođe do bolnice, a ona i ostatak porodice već kreću.

– Na kapiji sam saznao da nešto nije uredu, majka mi je rekla da su zvali i da se nešto desilo Azri. Otrčao sam do porodilišta, gdje je pred mene izašla sestra i nije me pustila unutra. Došao je i dr. Komić, a na moje pitanje kako su supruga i beba, odgovorio je da je upravo došao u smjenu i pozvao me da uđem u nekakvu kancelariju. Uporno sam ponavljao da hoću da znam gdje su mi supruga i dijete, on je opet ponovio da je tek došao u smjenu i, prema informacijama koje on ima, obje su preminule – govori Bećirspahić dijeleći svoje bolno sjećanje.

Odgovore od ljekara tražio je satima. Ostali su tog dana u kancelariji od 8.30 do 14 sati.

– Dr. Žutić, koji je bio tu večer vođa smjene, govorio je i njegov odnos prema cijeloj situaciji je, nakon nekog vremena, postao tako nonšalantan i bezobziran, skoro pa da mu je bilo dosadno i naporno, a specijalizant, dr. Kečalović je bio uplakan dok je potvrđivao priču Žutića – govori Bećirspahić, koji nam u nastavku objašnjava kako je glasila priča ljekara.

Bez znakova

Prema onome što su mu ljekari rekli, porod je počeo u 23.50 sati. Novorođenče je rođeno živo, a navodno, kako mu je rečeno, stetoskopom su se čuli tihi i usporeni otkucaji srca.

– Bebu su prebacili na Odjel neonatologije, gdje dolazi bez znakova života. Radili su reanimaciju skoro sat, ali bezuspješno – objašnjava.

Zatim javljaju da Azra nije dobro i da ne može disati. Dali su joj dijagnozu tzv. trudnički šok. Uspavljuju je kako bi uradili porođaj posteljice, a nakon pola sata joj staje srce. Hitan krvni nalaz pokazuje da je trudnica izgubila puno krvi.

– Započinju s transfuzijom i dr. Žutić se odlučuje otvoriti trudnicu. Pozovu hirurga, a prilikom otvaranja abdomena iznenadi ih količina krvi. Oko 1,5-2 litra su usisali, a pola litra se izlilo po podu! Svima nama, a i njima je jasno da su zakasnili s dijagnozom. Niko nije primijetio unutrašnje krvarenje. Radili su splenektomiju u 2.20 i završili u 4.30 sati. U slučaju rupture slezene pri porođaju, bitne su tri stvari – brza dijagnoza, agresivna transfuzija krvi te hitna splenektomija. Ništa od ovoga nije urađeno – potcrtava Bećirspahić.

Traži odgovore

Od ljekara traži odgovore, da kažu kada su dijagnosticirali rupturu slezene, kada su otpočeli s transfuzijom, a podatak o splenektomiji se nalazi u otpusnom pismu.

– Dakle, više od puna dva sata unutrašnjeg krvarenja koje niko ne primjećuje, iako su simptomi jasno ukazivali na to. Nakon toga srce staje još dva puta i kraj je bio u 7.21 sat ujutro… – govori nam na rubu suza.

Dodaje da je razgovarao s patologom dr. Durmiševićem, koji mu je kazao kako dijagnoza ne može biti trudnički šok, s obzirom na to da je krvni pritisak kod trudnice bio 60/30 te 164 otkucaja u minuti.

– Tu sam shvatio da su ljekari zeznuli i da sam izgubio sve njihovom greškom, a ne nesretnim slučajem. Uzrok smrti je prevelik gubitak krvi (unutrašnje krvarenje zbog rupture slezene koja nije na vrijeme dijagnosticirana), a dijete je rođeno mrtvo, iako su se navodno čuli jedva čujni i slabi otkucaji srca. Dijete nije udahnulo uopće – objašnjava nam.

Avaz