Analiza Almira Bečarevića: Neizvjesna i teška energetska 2023. godina, čeka li nas još neizvjesnija?

Energetska 2023. godina je u FBiH započela sa poskupljeljem električne energije od 20% za kvalificirane kupce. Cijena gasa je od 01.01.2023. godine smanjena za 9,6% od strane snabdjevača. Cijene goriva na benzinskim pumpama su se kretale od 2,6 KM do 2,96 KM.

Ovako bi glasio uvod u energetsku 2023. godinu opisanu na način Branka Cvejića poznatog ex jugoslovenskog glumca i glavnog lika serije Grlom u jagode. Reklo bi se dosadna i neinteresantna godina sa aspekta energetike, ali kao i u svakoj seriji zaplet mora doci.

Zapleta u energetici, ove 2023. godine, bilo je više, a kruna svih tih dešavanja je bilo saznanje da od Bloka 7 TE Tuzla nema više ništa. Nepovratno je otišlo ulaganje od gotovo 300 mil. KM i nada da ćemo i dalje biti ozbiljni igrači u izvozu el. energije. Ovo je bila najznačajnija loša vijest iz energetike, ali kao i sve druge politike su skinule “prašinu sa sakoa” i nastavile dalje kao da se ništa nije niti desilo. Shvatili smo nakon 15 godina da smo išli “grlom u jagode” sa ovim projektom. Šteta će knjigovodstveno biti otpisana, a ledina za Blok 7 iskorištena za, možda, neki tržni/prodajni centar.

Usvajanje energetskih zakona na Parlamentu FBiH većini koja čini vlast u FBiH bila je izgovor da su nešto radili i da smo na evropskom putu. Tu Evropu još dugo nećemo vidjeti, ali smo vidjeli nove prijedloge cijena za el. energiju po tim usvojenim zakonima. Oni što su se hvalali tim zakonima nisu dobro čitali i nisu uočili da sada imamo samo dvije kategorije snabdijevanja, tržišno i javno.

To tržišno snabdijevanje je stvorilo glavobolju vladajućim pa posegnuše da administrativnom mjerom ograniče rast cijena el. energije do max 20% u 2024. godine. Usvojiše zakon, a onda putem vlade FBiH shvatiše da nismo mi još za tržišno snabdijevanje i usvojiše Odluku kojom se proglašava stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom za 2024. godinu.

Tada je javnost shvatila da nemamo dovoljne količine uglja za JP EPBIH od naših rudnika, da ugalj i dalje moramo kupovati od privatnih rudnika, da nam je pao izvoz el. energije, da će JP EPBIH poslovati sa gubitkom, da nismo daleko od redukcija u snabdijevanju, te da idemo putem kojim ćemo od izvoznika postati uvoznik el. energije. Shvatismo da smo ugroženi i da ovako više ne može i zato proglasiše propast Bloka 7.
“Logično”, zar ne?

Da nije sve crno u ovom sektoru potrudili su se rudari koji novim kolektivnim ugovorom dobiše veće plaće i veću cijenu uglja sto bi trebala biti osnova za uredno snabdijevanje ugljem ovih starih i iznemoglih blokova JP EPBIH.

Zakone usvojismo, regulatora za energiju dobismo i tu stadosmo. Proći će još godina ili dvije dok sistem po zakonu profunkcionira, a tržište ce nam odrediti cijenu el. energije kada shvatimo da administrativnim mjerama nećemo moći vječno držati cijenu el. energije pod takvim vidom kontrole.

Što se tiče prirodnog gasa situacija nam je takva da je dovoljno da otvorimo prozor, bar mi u Kantonu Sarajevo, pa da vidimo kako izgleda kada pada potrošnja gasa u kantonu. Potrošnja gasa pada dramatično, zagađeni zrak truje sve nas, a Skupština KS usvaja energetski bilans za 2023. godinu dva dana prije isteka 2023. godine. Vlada KS umiruje javnost obećanjima kako će riješiti pitanje zraka u Sarajevu isto kao da nisu vlast već gotovo 5 godina.

HDZ je, istovremeno, proglasio Južnu interkonekciju od interesa za hrvatski narod i blokirao usvajanje Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji. Krenuli su i oni sa formiranjem transportne plinske kompanije jer kad entitet RS može imati 3 transportne kompanije što ne bi FBiH imala dvije. To što je potrošnja gasa u BiH pala sa nekadašnjih 380 mil. Sm3 na 210 mil. Sm3 to nije nikog briga jer nacionalni interes je bitan. Bitan je i entitetu RS gasovod Nova istočna interkonekcija jer on povezuje prijateljski ruski i srpski narod, a to sto ruskog gasa vise neće biti u EU od 2025. godine koga to briga. Mi valjda nećemo u EU pa ne treba ni da brinemo. Vlast je na državnom nivou glasala za Novu istočnu interkonekciju, a za Južnu interkonekciju valjda misle da sad nije vrijeme pa i ne digoše ruke. Teške ruke, teška EU pa čekajmo neka bolja vremena.

Bio nam je i predsjednik Azerbejdžana g. Aliyev koji se ponudio u sektoru energetike, a posebno gasa. Srbija je istu ponudu prihvatila i za početak kupuje 400 mil. Sm3, a mi ćemo i dalje pričati o potrebi da zamijenimo ruski gas, ali bez rezultata.

Da ne bude sve crno u gasu potrudio se član Predsjedništva g. Bećirovića koji dostavi na Predsjedništvo BiH Prijedlog državnog zakona o transportu prirodnog gasa, regulatoru i unutrašnjem tržištu u Bosni i Hercegovini i sa g. Komšićem usvoji isti na Predsjedništvu i uputi ga u parlamentarnu proceduru.

Što se tiče nafte ista je, svakako, već godinama pod kontrolom inostranih kompanija sa sjedištem u BiH, a terminali nafte će nekada proraditi u punom kapacitetu. Domaći trgovci naftom još uvijek, koliko toliko, opstaju na tržištu i trebaju nasu podršku. Odluka o kvaliteti tečnih goriva je usvojena na Vijeću ministara pa ćemo uz Srbiju jedini markirati gorivo. Evropa napušta i naftu iz Rusije, a mi markiramo gorivo za nečije interese. Rafinerija Brod ne radi, ali to je već pitanje za manji entitet.

Kada sagledamo sve napisano ne možemo se oteti utisku da u energetskim politikama zaista idemo “grlom u jagode” i perspektiva nam je je još crnja od ovog pregleda za 2023. godinu. Svi energetski stručnjaci govore o ovome, ali aktualne politike se prave mrtve na isti način kao i kod zagađenog zraka u KS, pravi se mrtav i samo neka ne puca.

P.S.

Kada smo pomislili da je energetska 2023. godina završila ukazao se i lokalni šerif Elek direktor Sarajevogasa I.S. sa zahtjevom za veće cijene transporta i prijetnjom obustavom gasa FBiH. Valjda je sada jasno zašto nam treba Južna interkonekcija i zašto nam treba državni Zakon o gasu. Gasni ventili na ulazima u BiH treba da su javno dobro, a ne da su od “nacionalnih” interesa ili privatne igračke lokalnih šerifa.

(NAP)