Amina i Armin Muzaferija: “Najljepši trenuci u našem životu dešavali su se u Ramazanu…”

Mjesec Ramazan ušao je u svoju posljednju trećinu, te je do Bajrama ostalo još svega pet dana. Portal Hanuma.ba, ušao je u dom  porodice Muzaferija, te smo saznali koliko je njima značajan ovaj mubarek mjesec, uprkos činjenici da smo ga i ove, kao i prošle godine dočekali u specifičnim okolnostima.

Amina i Armin u braku dočekuju svoj osmi Ramazan. Životna priča ove porodice sa adresom u Visokom, protkana je posebnom vezom za mubarek mjesec posta, milosti i oprosta.

Na samom početku razgovora, za portal Hanuma.ba, kažu nam kako je Ramazan nešto što su s nestpljenjem iščekivali.

Zahvalnost roditeljima

Na pitanje kako pamte svoje prve Ramazane u djetinjstvu, atmosferu u kući, sjećanja na iftare, teravih namaze, kažu nam.

“Neke stvari se odrastanjem i sazrijevanjem mjenjaju. Neke stvari koje su vas radovale u djetinjstvu nisu radost i kada odrastete, ali s Ramazanom je drugačije. Od  prvog dana ramazanskog posta u ranom djetinjstvu pa do duboke starosti, ramazan je radost srca i duše.

Hvala Gospodaru na divnim roditeljima koji su se trudili da nam Ramazan pokažu u pravom svijetlu još u ranim danima kroz lijepa druženja, razgovore, iftare, teravije i sehure.”

Upoznavanje u Ramazanu, rođenje sina Abdulaha

Koliko je Ramazan, dodatno poseban za Aminu i Armina, najbolje nam kazuje priča o njihovom upoznavanju koje se dogodilo baš u ovom mjesecu, 2009. godine. 

Armina smo zamolili da nam prepriča kako je došlo do toga.

“Nama su se najljepše i ključne stvari u životu dešavale u Ramazanu pa tako i naše upoznavanje.

Bilo je to 2009-te kada smo se „slučajno“ sreli na jednom iftaru.

Svratio sam na iftar u Kiseljak, u džemat na Gromiljaku. Tokom iftara ugledao sam Aminu i pitao prijatelje iz Kiseljaka ko je ona. Niko je nije poznavao, samo su mi kazali da nije iz komšiluka jer je i oni prvi put vide. Efendijinog sina sam poslao da se raspita, ali on se nije vratio sa informacijama.Nakon iftara sam sjeo da popijem kahvu sa domaćinom Hamzom efendijom i hafizom Ćemanom, Amininim ocem.

“Tokom sijela, prilazi efendijin sin i kaže mi: “Ona djevojka ti je hafizova kćerka.” Ja sam od stida počeo mijenjati boje jer je hafiz, Aminin babo, sjedio pored mene. Tu noć su mi govorili: “sad će ti punac vaziti”, a Amina i ja se ni upoznali nismo. Nakon četiri godine ašikovanja, na dan kada smo se upoznali, 5. septembra 2013. godine smo se vjenčali. A u ramazanu smo dobili i sina Abdulaha”, kazuje nam Armin.

Ljubav prema islamu, Amina i Armin prenose i na svoja dva dječaka, 6-godišnjim Abdulaha i 4-godišnjim Imrana.

“Trudimo se prenositi im tu ljubav po uzoru na naše roditelje. Odnosno, ima jedna izreka koja kaže: „trudi se da odgojiš sebe, a dijete će ti svakako biti kao i ti“. Istu nastojimo primjeniti.”

Ramazanska sofra

U mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine, a naročito u Sarajevu, topa je nezaobilazan dio iftara, pitali smo Aminu da li je tako i u njihovom domu, piše Hanuma.ba.

“Da, naravno. Topa je dio i naše sofre kao ramazanske tradicije. Iako moram priznati često pravimo topu i mimo ramazana jer je djeca baš vole, ali nekako poseban ukus i miris ima za ramazan sa vrućim somunima. Imam nekoliko recepata kojih se uvijek držim jer mi nekako idu od ruke, ali s obzirom da smo i suprug i ja pravi gurmani volimo da ekspermentišemo sa hranom, pa kako tradicionalno tako uvijek bude nešto i moderno. Često znamo napraviti neka jela, kojima dodamo svoj sastojak pa kad nas prijatelji pitaju kako vam se zove ovo jelo, samo se nasmijemo, jer nemamo odgovora. Uglavnom bitno da je ukus uvijek zadovoljavajući”, ističe Amina.

Ramazan u specifičnim uslovima, “porodični duh ljubomorno čuvamo…”

Ove, kao i prošle godine, mjesec Ramazana dočekali smo u okolnostima koje je nametnula pandemija korona virusa. Ograničenje kretanja zbog policijskog sata, te druge mjere kriznih štabova, bile su razlog zbog kojih muslimani nisu bili u prilici organizovati iftare, masovnija druženja, odlaziti na teravije, što je Ramazan učinilo drugačijim.

Sve navedeno, bilo je razlog da ovaj mubarek mjesec provedemo u krugu svoje porodice, što je druga, rekli bismo, pozitivnija strana pandemije korona virusa. Takav je slučaj i u porodici Muzaferija.

“Osvrnuti ću se na ove zadnje Ramazane jer su za nas specifični zbog toga što je porodica tu na okupu sve vrijeme. Naime, kao što znate Armin je zbog svog posla bio odsutan većinu prošlih Ramazana pa samo imali samo prvih par dana za sebe. Hvala Bogu ove i prošle godine smo počašćeni da Ramazan provedemo zajedno i mislim da će nam zaista nedostajati kada se ova situacija sa koronom normalizuje. Stariji sin Abdulah uskoro puni sedam godina pa je ovaj Ramazan poseban za sve nas”, kaže nam Amina.

U porodici Muzaferija, Amina dodaje, zajedno ustaju na sehure, dogovaraju s djecom iftarski meni.

“Također, djeci spremamo male paketiće za svaki dan koji željno isčekuju iza iftara kao nagradu za post, klanjamo zajedno teravih namaz i tako pokušavamo djeci usaditi ljubav u srce prema Ramazanu. Nekako taj porodični duh ljubomorno čuvamo. Trudimo se da svaki dan bude poseban i da nešto novo naučimo.”

“Posvetimo se porodici i sebi…”

Cjelokupnoj javnosti poznato je da je Armin jedan od najistaknutijih bh. pjevača, te izvođača duhovne muzike. Zbog prirode posla kojim se bavi, a dolaskom pandemije korona virusa, nastupi, turneje, te zajednički iftari na otvorenom, ove, kao i prošle godine, otkazani su za neka bolja vremena. 

“Svaka situacija koja nas zadesi nosi neku mudrost, a naše je da to pokušamo shvatiti. Ja sam godinama radost Ramazana dijelio sa hiljadama ljudi i to je zaista poseban osjećaj, ali provesti ove mubarek dane sa najbližima, eh s tim se ništa ne može mjeriti”, ističe Armin.

Aminina i Arminova zajednička poruka na kraju razgovora je;

“Sve ima svoj kraj pa tako i ova pandemija. Biće ako Bog da još zajedničnih iftara i druženja. Sada je ovako i trebamo iskoristiti datu situaciju da se posvetimo porodici i sebi, te posljednje dane Ramazana intenziviramo naše ibadete i dove“.