Almiru se pokvario Mercedes na autoputu A1: “Dijelove obično naplatim, ali ruke ljudima u belaju ne naplaćujem”

U vremenu kada se čini da su empatija i solidarnost sve rjeđe, jedna situacija na autoputu kod Lepenice vraća vjeru u ljude i podsjeća nas da dobra djela još uvijek žive među nama.

Na putu iz Zenice prema Dubrovniku, vozaču je u vožnji iznenada zakazao automobil. Nakon prolaska kroz tunele, vozilo mu se iznenada ugasilo, blokirao se volan, a kontrolne lampe na instrument tabli počele su da svijetle. Srećom, uspio je skrenuti na obližnju INA pumpu kod Lepenice. Otvorivši haubu, shvatio je – pukla je remenica i remen.

U očaju i neizvjesnosti, primijetio je starijeg čovjeka kako ulazi u svoje vozilo i odlučio mu prići. „Rekoh mu: ljudino, ako ne žuriš, možeš li mi pogledati auto i dati savjet šta da radim dalje?“ – priča vozač.

Taj stariji čovjek bio je Hasan Keško, penzioner koji, iako je imao svoje obaveze, nije oklijevao da pomogne. „Poslovi mogu čekati, ti ne možeš“, rekao je i odmah se dao na stvar. Nazvao je majstora, koji pak nije imao potrebne dijelove, pa zatim još jednog – specijalistu za Mercedese – i povezao vozača s Mirsavom Mrnjavcem, čovjekom koji će uskoro postati pravi heroj ove priče.

Dok su čekali dolazak majstora, Hasan je predložio da popiju kafu na pumpi. Nedugo zatim, stigao je majstor, već sa sobom donijevši potrebne dijelove. Popravka je bila gotova za svega 10 minuta – profesionalno, brzo i bez odugovlačenja.

„Kada sam upitao koliko sam dužan, rekao je: ‘Dijelove obično naplatim, ali ruke ljudima u belaju ne naplaćujem. Ako nemaš – nisi dužan ništa.’ Ostao sam bez riječi. Ljudi su mi ne samo pomogli, već to učinili s iskrenošću i srcem.“

U svijetu gdje često prevladavaju vijesti o nepravdi, korupciji i sebičnosti – priče poput ove vraćaju vjeru u čovjeka.

Vozač na kraju poručuje:
„Od srca želim zahvaliti Hasanu Keški i Mirsavu Mrnjavcu. Bog im dao svako dobro u životu. Takvi ljudi zaslužuju da budu prepoznati i da znaju da njihova dobrota ostavlja trag.“