“Ako dođe do rata, biste li se borili za ovaj cirkus od države?”

HReditovac je pitao Hrvate bi li “ostali krvariti za ovu vuko*ebinu” ili uzeli kartu “za neku pećinu u Schladmingu”. Njegov izbor se da naslutiti: “Realno, ko bi krvario za ovaj cirkus od države koji trenutno imamo?”, piše Magazin.hr.

‘Samo čekam pravi trenutak’

Odgovori su se brzo počeli cinično šaliti s hrvatskom zbiljom i ekplozijom branitelja.

“O’šo u vojsku i jednu večer dok pijem i kartam s društvom, propucao bih si stopalo. Umirovio se u dvadesetima i ostatak života ne bih ništa radio. Svima bih pričao da sam ranjen na bojištu. Kasnije bih tražio stan od države”, komentirao je jedan HReditovac , a drugi se nadovezao planom za koji ne treba čak ni metak u nozi.

“Ja trpim slijepo crijevo već neko vrijeme i čekam pravi trenutak. Može se reći da je to moj metak u stopalu. Za dvadesetak godina bi mogli na čvarke da se prisjetimo ratnih dana.”, ironičan je,

Nema te države ni ideologije…

Drugi upravo u braniteljima vide rješenje.

“Ma ja sam siguran da bi se ovih pola milijuna već postojećih branitelja odmah javilo u službu, tako da nema potrebe da idem još i ja. Ipak će netko trebati zarađivati za sve te silne mirovine”, kaže.

Oni koji su ozbiljnije odgovarali, uglavnom se slažu kako ne bi išli u rat.

“Ne postoji ta država ni ideologija za koju bih bio spreman ići u rat. Da se kojim slučajem dogodi da do rata dođe, ja bih bio dezerter i time bih se hvalio okolo. Da idem ginuti za ambicije nekog starog prdonje? Ne, hvala.”

“Iskreno ne znam što bih ti odgovorio. Moji su sudjelovali u Domovinskim ratu, a više su doživjeli nepravde u Hrvatskoj nego u Jugoslaviji.”, kaže drugi.

‘Budi čovjek, nisi sam na svijetu’

No, bilo je i onih koji ističu: “da su svi tako razmišljali ’90-ih…”

“Ja to gledam ovako – tu sam kuću gradio, imam obitelj i prijatelje, živim cijeli svoj život ovdje pa koliko god teško bilo, ostat ću to braniti. Ako bude veći rat,  ionako nemaš kamo pobjeći, prije ili kasnije će rat doći do tebe, a kao stranac u nekoj drugoj državi mislim da se neću bolje provesti.  

Ovdje barem imam razlog koji me drži i čvrsto čuva na zemlji. Mrzim kad mi ljudi pričaju kako je ovo vukoje*ina, a živiš tu i radiš; pa odi van, čovječe, danas je barem to lako, kaj ke*aš po zemlji u kojoj živiš i radiš? Da ti nije dobro, otišao bi trbuhom za kruhom.

Nisam član nikakve partije ili zločinačke organizacije i zato je sve kaj radim teže. Boli me kad mlađa ekipa priča kako je to sve za ku**c. Je, ali budi čovjek prije svega, nisi Pale sam na svijetu, pomaži drugima, ne bježi od posla i suočavaj se saproblemima”, zaključuje.