Advan Akeljić, kandidat za načelnika Općine Vitez: Računam na glasove i Bošnjaka i Hrvata

Advan Akeljić treći je put kandidat za načelnika Općine Vitez, jednom je uspio i s 29 godina postao jedan od najmlađih načelnika u Federaciji BiH, drugi put nije.

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, koji se održavaju 15. novembra 2020, treći su pokušaj da Advan Akeljić zauzme načelničku poziciju.

Akeljić je rođen u Vitezu 1983. godine, po zanimanju je pravnik, trenutno je savjetnik potpredsjednice Federacije BiH Melike Mahmutbegović. U intervjuu za Stav govori o predstojećim izborima i tome šta ima ponuditi građanima Viteza.

Uspjeli ste 2012. godine, kao prvi Bošnjak poslije rata, postati načelnik Općine Vitez, u kojoj su Hrvati većina. Ponovo ste kandidat za načelnika, kakve su Vam šanse 2020. godine?

• Analizirajući društveno-politički ambijent, šanse su realne, šanse postoje, iako je ovdje većinsko hrvatsko stanovništvo, manje je Bošnjaka, ali politika koju mi vodimo zadnjih 10-15 godina, ukazujući i brinući se za realne probleme i nudeći rješenja za njih, pozicionirala je Stranku demokratske akcije kao stranku koja aludira na kompletno biračko tijelo. Moj mandat od 2012. do 2016. ni u jednom momentu nije nekoga stavio ustranu, a nekoga preferirao, to je bila borba za boljitak svih. Vidjet ćete neke simbolike koje su se dešavale u tom periodu, recimo, 2013. godina je godina građanskih protesta u Vitezu. Hvala Bogu, bili su civilizirani i korektni, ali od rata do te godine nikad nije bilo protesta u Vitezu, nisu bili poznati za ovu lokalnu zajednicu. Dolaskom Advana Akeljića za načelnika Viteza i prvog Bošnjaka na poziciji načelnika najednom su se počeli spominjati razni problemi koji su bili tu sve vrijeme, došlo je do građanskog buđenja, traženja da se ti problemi rješavaju – utorkom su bili protesti građana za vodu, srijedom protesti radnika “Vitezita” za rješavanje statusa radnika ovog preduzeća, poslije su bili problemi mještana Mošunja zbog problema plinovoda i deponije.
• Sve se to sručilo na početku mog mandata, da li je to bila neka vrsta političkog pritiska, pretpostavljam da je bilo i toga. Moj mandat je obilježilo to da sam bio načelnik, ali nisam imao većinu u Općinskom vijeću, morao sam uvijek tražiti balans i mislim da je to bilo uspješno. Deficit koji je postojao u tom periodu u budžetu planski je saniran, tako da mandat koji je aktuelan ima stabilniji, solventniji budžet, ima čak nerealiziranih sredstava oko dva miliona maraka. Za usporedbu, ja sam operirao s oko 5,5 miliona maraka budžeta, a sadašnji budžet je oko 10 miliona. Zašto ovakav uvod? Sa svim tim problemima trebalo je nositi se i pokazati volju da se problemi riješe. Nisam ih ja producirao, kreirao, ali sam imao obavezu da ih riješim. Ja sam pokazao volju, želju i ambiciju da te probleme sukcesivno rješavam, od problema vodosnabdijevanja, komunalnog otpada do nekakvih ideja za sistemsko rješavanje problema toplifikacije grada.
• Na izborima 2016. nisam izabran, ja jesam izgubio mandat, ali broj glasova koje sam dobio 2016. u odnosu na 2012. govori o tome da građani nisu bili nezadovoljni nego se jednostavno glasalo po tom nacionalnom ključu. Od brojnih sugrađana hrvatske nacionalnosti dobio sam pohvale za svoj rad i simbolično želju da to nastavim, međutim, ovdje je još taj nacionalni predznak izražen bez obzira na to koliko kvalitetno radili, bitno je kako se zovete i iz kojeg naroda dolazite. Ovo temeljim na sljedećem. Imamo prilično veliki broj problema u javnim preduzećima, od “Vitez stana”, komunalnog preduzeća “Vitkom” do Poljoprivrednog dobra “Vlašić”. Kada pogledate ko vodi ta preduzeća, vidjet ćete da su to uglavnom Hrvati i ljudi koji su tu 20 godina, problemi se ne rješavaju nego se samo produbljuju. Često sam postavljao pitanje: Ako Hrvati tvrde da je Vitez hrvatski grad, ako dominiraju u svakom smislu, brojčano i privredno i na svaki drugi način, zašto se onda domaćinski ne odnose prema tom gradu? Narod je na kraju prepoznao da ima te dobre volje bez obzira ko ste, šta ste, ako želite dobro gradu, ljudi su spremni to podržati.
• Ovi aktuelni trendovi odlaska ljudi vani tražeći bolje uvjete rada, života, viši stepen pravednosti i svega onoga što život čini ljepšim smanjili su taj nacionalni naboj. Sada su ti međunacionalni odnosi u drugom planu. Ljudi su počeli komentirati, spominjati taj period kada sam ja bio načelnik. Uz dužno poštovanje aktuelnom načelniku, kojeg izuzetno cijenim, koji ima sve kvalitetne reference da obavlja taj posao, ispostavilo se da ovaj mandat ima tehničkih problema, stvari koje vrlo teško i sporo idu, da se produbilo nezadovoljstvo građana radom lokalne samouprave, uslugama koje narod očekuje. Naprosto, sve češće čujete: Bolje da nam je ostao Akeljić. Evo, sad je prilika da kolega i ja koji smo izašli na megdan ponudimo kvalitetne programe. Mislim da su mandat koji imam iza sebe i vremenska distanca s koje posmatram ono što sam radio, te pozicija savjetnika potpredsjednice Federacije BiH Melike Mahmutbegović iskustvo koje će pomoći da imam zrelije i kvalitetnije ideje za rješavanje problema, a i svjesniji sam šta je realno moguće, a šta nije.
• Danas imam više iskustva nego kada sam osvojio prvi mandat s 29 godina i bio jedan od najmlađih načelnika u Federaciji BiH. Mislim da imam predispozicije da ovaj mandat od 2020. do 2024. bude još kvalitetniji. Naravno, i gospodin Boris Marjanović će iznijeti svoju platformu, ja ga cijenim, čovjek je iz naroda, ima podršku u narodu. Ponudit ćemo ono šta imamo i narod će procijeniti je li sazrelo vrijeme da napravimo iskorak ka redu, disciplini i kvalitetnom radu lokalne samouprave ili ćemo se zadržati u nekim nacionalističkim ideologijama.

Jesu li konkretni životni problemi ipak važniji od nacionalnog predznaka?

• U ovisnosti od momenta, ovdje se reflektira sve što se desi na nivou države, entiteta i kantona, sve to ima efekta na običnog građanina. Načelnik, vijećnik, to su ljudi koji rade realan politički posao, ne možete pobjeći od čovjeka kojeg sretnete na ulici, pogotovo u ovim manjim sredinama, ne možete pobjeći od problema, ali sve to što se gore dešava reflektira se i ovdje. Nažalost, ne mogu tvrditi da nema toga, ali ima sigurno pozitivnih primjera da to postaje sve manje važno. Na kraju krajeva, Vitez važi za finu sredinu kada je riječ o poslovnom ambijentu. Međutim, imamo mi problema u realnom životu kada je riječ o sportu, kulturi i drugim segmentima u kojima još imamo podvojenost. Znate da su dvije škole pod jednim krovom specifičnost Srednjobosanskog kantona, mi ovdje imamo dva fudbalska kluba koji se identično zovu i igraju na istom stadionu, imamo Nogometni klub “Vitez” i Fudbalski klub “Vitez”, imamo stolnoteniske klubove, nije sporno što ih ima više nego je sporno što su s nacionalnim predznakom.
• Ja sam kao načelnik zagovarao da pravimo jedno, ali kvalitetno. Ovdje su još neke stvari takve kakve jesu, ali sve više ljudi uviđa potrebu da to bude u drugom planu. Ne sporim da se mora imati identitet, Bošnjaci moraju imati Bošnjačku zajednicu kulture “Preporod”, Hrvati moraju imati Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”, to nije sporno, ali treba li nam FK “Vitez” i NK “Vitez”, uz dužno poštovanje oba kluba, možda je bolje da imamo jedan gradski klub za koji ćemo svi navijati, u kojem će biti zajednička uprava. Igrači hodaju i tamo i ovamo, samo je uprava odvojena, stadion je jedan, a to je samo jedan segment našeg društva.

Isto ime, isti stadion, a dva kluba.

• Da. Imamo i dva lovačka društva. Ljudi zajedno hodaju, love, druže se, ali eto, neke politike kažu da to treba biti odvojeno, lovišta na jednoj i na drugoj strani. Međutim, kada se potrudite, kada komunicirate s ljudima, nađe se rješenje. Evo, konkretno, ja sam član lovačkog društva, predsjednik sam skupštine jednog društva i predsjednik skupštine zajedničke asocijacije, mi smo napravili zajedničku lovačku asocijaciju i primjer smo u kantonu kako se može graditi zajednički koncept. Svaki put kada je isključivo taj nacionalni aspekt izražen, ispaštaju mnogi drugi aspekti.

Gospodin Marjanović kandidat je svih hrvatskih stranaka u Vitezu, dakle Hrvati su okupljeni oko HNS-a, a Bošnjaci su razjedinjeni, više stranaka cilja na bošnjačke glasove. Koliko to narušava poziciju Bošnjaka kao naroda u Vitezu?

• Kada gledate cijelu sliku, to je itekako bespotrebno. Bez obzira na nacionalni prefiks, imate veliku količinu glasova koja gubi smisao, ne pređe se cenzus i ti se glasovi bukvalno bacaju, a izborni proces dovodi do banalnosti. Pogledajte ozbiljne demokratije gdje je sve svedeno na nekoliko ozbiljnih političkih stranaka, ali takvo je uređenje i, Bože moj, mi se trebamo nositi s tim. Kada je riječ o situaciji u Vitezu, ima više stranaka i, što je specifično, one se deklariraju kao građanske i multietničke stranke, ali masa biračkog tijela je u bazi Bošnjaka, tako da i to malo remeti tu stvar, ali nije ni bitno, s kvalitetnim ljudima i programom ja nemam nikakav problem da oni koji su patriotski nastrojeni ponude kvalitetna rješenja. Slažem se da bi bilo bolje da imamo nekoliko ozbiljnih stranaka.

Kakvi su odnosi među običnim narodom, ima li problema između Bošnjaka i Hrvata?

• Život je sasvim normalan, sve se odvija na najnormalniji način, nema suštinskih problema. Ima nekih detaljčića, kako se ono kaže, vrag je u detalju, ali ovog momenta nisu vrijedni pomena. Suštinski odnosi su korektni, nema incidenata, nema problema. Ljudi na pijaci normalno se ponašaju, zajedno rade u poslovnom centru, mnogo Bošnjaka zaposleno je kod Hrvata, mnogo Hrvata sarađuje s Bošnjacima. Sve je jako korektno. Anomalije se dešavaju ondje gdje je sistem dozvolio da se dešavaju. Npr. na nivou Federacije BiH nema uspostave vlasti, blokade su na svakom koraku, to je politički fenomen.

Vitez slovi za jednu od razvijenijih općina u FBiH. Kakva je privredna situacija iz perspektive nekoga ko živi tu?

• To je jedno od najznačajnijih pitanja na koje se očekuje odgovor od politike iako mi na lokalnom nivo nemamo te mehanizme. Zakone iz oblasti radnih odnosa i poreza donose Federacija i kantoni, naše je samo da stvaramo dobar ambijent i općina Vitez je odmah poslije rata napravila jedan pristojan poslovni ambijent, što rezultira velikim brojem zaposlenih. Zbog ukupne situacije, ljudi nisu najzadovoljniji plaćama, zato otkazuju poslove, idu u druge države da rade, to je segment gdje se po vertikali mora napraviti pravni okvir. S druge strane, i privrednici očekuju da država napravi kvalitetan ambijent. Pogotovo što smo u pandemiji, pa je turizam, koji je bio u ekspanziji, doživio ozbiljno iskušenje, ugostitelji rade u otežanim okolnostima, privreda Viteza je bazirana na trgovini, tako da i tu imamo negativne posljedice. Situacija zahtijeva intervenciju društva i države, zahtijeva i fleksibilniji pristup privrednika kada je riječ o zaposlenicima. Bilo je loših primjera otpuštanja zaposlenika, možda i nepotrebnog.
• Jedno od najvažnijih privrednih pitanja u Vitezu jeste naravno “Vitezit”, firma koja je u nadležnosti Vlade Federacije BiH. “Vitezit” je sada u stečaju, raspisan je javni poziv za prodaju određenih parcela u vlasništvu “Vitezita”, gdje vidim šansu za dodatnu poslovnu zonu. Imam informacije da bih mogao doći do ozbiljnih poslovnih subjekata s aspekta proizvodnje, i to treba podržati. “Vitezit” je dugo bio u problemima, puno novca je ubrizgano, a rezultati loši. Strateški interes Vlade FBiH je da se ono što je potrebno za namjensku industriju FBiH uspostavi i funkcionira i u tom smjeru ide politika stečajnog upravitelja. Ono što očekujemo i što znam, u narednom periodu će, iako ima opstrukcija iz raznih interesnih sfera, dio ljudi biti vraćen u proizvodnju, a dio proizvodnje već je uspostavljen. Nadamo se da će “Vitezit” biti dio tog uspješnog sistema namjenske industrije.
• Ako opet dobijem mandat, potrudit ću se da poslovna zona Šljivčica, koja se nalazi na regionalnom putu prema Zenici, dobije perspektivu. Potrudio sam se kao načelnik da to pokrenem, isparcelisano je zemljište, probijeni putevi i za ovaj aktuelni mandat ništa se više nije pomjerilo. Bio je izgovor da su sporni imovinski odnosi, u zadnje vrijeme čujem da nije više to sporno nego nešto drugo, ali ne znam mnogo o tome. Potrudit ću se da se tu grade novi privredni subjekti, pored onih koji su već tu i zapošljavaju stotinjak radnika.

Šta, ukratko, sadrži Vaš program?

• Značajan zaokret u radu administracije. Ako bismo doveli najkvalitetnijeg stručnjaka na poziciju načelnika, on ne može sam, ne može bez dobrih saradnika. Potrebna je ozbiljna analiza službi javne uprave, rada i funkcioniranja javnih preduzeća, gdje mi sad imamo strašne probleme. Kada saberete sav posao koji načelnik radi, 90 posto ga može kanalisati kroz rad javnih komunalnih preduzeća, kroz to se vidi je li posao dobar ili nije. Zatim ozbiljan pristup i maksimalna saradnja s privredom i pravljenje dobrog poslovnog okruženja, gdje moramo uzeti u obzir i interese radne snage i zaustavljanje odliva kvalitetnih ljudi. Uvijek se išlo, ali ovo već prelazi mjeru demografskog minimuma koji je potreban ovdje. Treba unijeti više transparentnosti u donošenje odluka. U oblasti infrastrukture imaju prioriteti koje će kanalisati Općinsko vijeće, ja ne mogu kao kandidat za načelnika obećati ovo ili ono, ali imamo problem toplifikacije grada, nemam rješenje u ruci, ali imam viziju kako to treba urediti, zatim osnovna infrastruktura – putevi, voda, kanalizacija, javna rasvjeta. Mnogi će se složiti da je sada rasvjeta lošija nego prije 4-5 godina. Imamo problem vodosnabdijevanja u određenim ruralnim područjima. Do kraja aktuelnog mandata bi se trebao riješiti dio i ostaje dio Ahmića da se riješi. Moramo rekonstruirati postojeću mrežu, azbestne cijevi treba zamijeniti. Mislim da u ovom mandatu nije bilo rekonstrukcija glavnog vodovoda, za mog mandata smo imali tri-četiri faze. Putnu komunikaciju treba poboljšati, kanalizacijom se moramo sistematičnije baviti – kaže Akeljić u razgovoru za “Stav”.