Ado je pravio pite na M-17, a danas je glavni kuhar na Pelješcu: U cugu se radi 70 dana

Bračni par Saltaga Ado i Arnela, Jablaničanima su poznati kao dugogodišnji vlasnici objekata brze hrane. Praksu u kuhinji stekli su dugogodišnjim iskustvom sa vlastitim obrtom, a svoje znanje su iskoristili za sezonski rad na moru.

Nakon što im je rad u Jablanici postao neisplativ, “prelomili” su i odlučili se okušati kao sezonski radnici. To se ispostavilo kao dobar potez, kaže Ado. On kao glavni kuhar jednog restorana na Pelješcu može dobro zaraditi, priča za Jablanica.live.

“Zadnji posao koji smo supruga i ja radili u Jablanici bio je pravljenje pita ispod sača na magistralnom putu M-17. Međutim, prevelika konkurencija, krize…  Prelomio sam da radim u Hrvatskoj. Naišao sam na dva-tri oglasa i pozvao. Za 5 minuta sam se sa čovjekom dogovorio i platu i sve uslove. 2019. godine sam prvi put radio sezonu. Sve što sam se dogovorio sa vlasnikom restorana je ispoštovano”, kaže Ado na početku razgovora.

Prvo što je istakao jeste da je obim posla jako veliki i da je bitno spremiti se psihički i fizički za sezonu.

“Ko nije spreman na veliki obim posla i ko nije kvalitet, ne preporučujem mu da dolazi na sezonu. Ko je spreman da radi, dobro je došao. Psihički i fizički morate biti spremni da izdržite glavni udar koji traje dva i po mjeseca. U cugu ćete raditi 60-70 dana. Nemate slobodan dan, radi se desetak sati svaki dan, a plate su dobre. U odnosu na nas plate su extra i to je jedna satisfakcija koja vas drži tu da radite”, rekao je Ado.

Jela su pretežno iz dalmatinske kuhinje, a spektar je širok.

“Isti posao radim ovdje od 2019., kada sam radio kao pica i roštilj majstor u Tučepima. Trenutno radim kao glavni kuhar na Pelješcu, a supruga radi na salatama i serviranju tanjira. To su sve jela kao kod nas, s tim da ima i dalmatinske kuhinje. Nije to neka zahtjevna gastronomija i nije ništa komplikovano, što se tiče kuharskog posla. Tjestenine sa morskim plodovima, gamberima, zatim tražene su kozice, dagnje, škampi, sve vrste riba, zatim hrana kao i kod nas, ćevapi, pljeskavice, mješana mesa… Zatim udarna su i pohovanja, od zagrebačkog do bečkog odreska, pileće pohovano meso i tako dalje”, naveo je Ado.

Na pitanje da li je zadovoljan odnosom poslodavaca prema radniku.

“Ovisi od gazde do gazde, ne mogu vam reći u globalu. U suštini, to je sve kako vas sreća posluži. Što se prvog posla tiče, sve je bilo ispoštovano što se tiče finansija, ali je gazda bio impulsivan i bilo je stresa. Zato tu nismo ni ostali. Prema meni i supruzi nije bilo takvih ispada, jer smo posao zaista kvalitetno obavljali, ali prema drugim radnicima jeste. Promijenili smo lokaciju i vlasnik na Pelješcu je zaista dobar čovjek. I sam radi sa nama, pomaže oko pica i prema nama je korektan i uljudan. Imam osjećaj da radim kod sebe, a ne da radim za drugoga. Gazda je dobio povjerenje u mene kao kuhara, prepustio mi je organizaciju posla, brigu o robi. Slobodnije radim sada. Posla ima, sezona je u jeku”, odgovorio je Ado.

Na Pelješcu se trenutno nalazi mala kolonija Jablaničana, a nekoliko njih radi u istom restoranu. Naš sagovornik ističe kako je to jedna olakšavajuća okolnost.

“Puno je lakše. Naš ritual je bio i druženje u Jablanici, tako da je raditi sa prijateljima jedna olakšavajuća okolnost. Kada završimo posao sjednemo skupa, rezimiramo taj dan, prisjetimo se šta se desilo, kakav je bio cirkus, ko se zezao na poslu, kakve su šale bile… Popijemo rakijicu i idemo na spavanje. Ujutru buđenje, zajednička kafica i posao ponovno”, dodao je Ado.

Za sve one koje zanima koliko se radi, evo odgovora:

“Moj radni dan počinje u pola 10, a završava navečer od 11. Sve zavisi kako je koji radnik dogovorio radno vrijeme, a plata vam zavisi od toga kakvo ste radno vrijeme dogovorili. Supruga radi od 11 sati ujutru. Ima radnika i koji rade dvokratno, otvore lokal, prime robu od 8 do 12, pa slijedi pauza od 12 do 17. Opet rad od 17 do 00. Nema niko isto radno vrijeme, imate mogućnost da se dogovorite s gazdom šta želite”.

Slobodnog vremena nema mnogo – teško je naći vremena za kupanje i plažu.

“To eventualno mogu radnici koji rade dvokratno, ali kako vidim, to vrijeme ne koriste za more, nego za tuširanje, odmor, razgovor sa porodicom i prijateljima. Slabo ima vremena za kupanje. Iskusniji radnici mi kažu da bi se oni kupali navečer nakon posla. Umjesto onog pića koje popijete nakon posla, idete plivati. Jedino tako”, pojasnio je Ado.

Savjet za buduće sezonce je posao ozbiljno shvatiti.

“Savjetovao bih drugima da ne misle da su pošli na ljetovanje i da će se kupati i odmarati. Nema spajanja ugodnog sa korisnim. Ko tako razmišlja ne treba dolaziti na sezonu. Ako ćete doći morate biti spremni na rad. Ako idete sa stavom da ćete se malo kupati, malo raditi, vi ćete se vratiti nakon 7 dana kada shvatite o kojem obimu posla se radi. Ko je naučio raditi, on će bez problema odraditi sezonu. Slično kao i u našim restoranima.

Ja sam, recimo, iz restorana u Jablanici dolazio kući tako umoran da ne mogu ući u kabinu da se tuširam. Ovdje mi se to još nikada nije desilo. Imamo mi svoje stolove i stolice u restoranu i kada god nema posla, gazda nas tjera da sjednemo i odmorimo. Važno je odmoriti i pripremiti se za nalet gužve. To kod nas nema niti u jednom restoranu. Radite 17 sati i morate stajati na nogama. Nema toga ovdje, možete se odmoriti, ali kada se radi – radi se.”

Nažalost, sve više porodica odlazi iz Jablanice, pa tako se ni porodica Saltaga ne nada zaposlenju u tom gradu.

“Trenutno se vidimo u Hrvatskoj. Ne vidim nikakvu budućnost kod nas u Jablanici, da me neko maltretira za 800 KM. Mogu nešto sitno raditi oko građevine, kada se vratim sa sezone, ali ovo nam je sada glavna opcija – ljeti raditi, zimi odmor. Do kada će to tako trajati vidjet ćemo”, zaključio je Ado.