Mogu li zaključci Vijeća ministara biti iznad zakona i hoće li se Zoran Galić usuditi sudskim putem tražiti otpremninu od 30.000 KM

Nakon što je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH objavio da je Zoran Galić razriješen dužnosti zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu, te da mu je zaključkom Vijeća ministara BiH onemogućeno pravo na otpremninu ili neku druge beneficije, ipak je u ovom slučaju još nerazriješenih nedoumica.

Prije svega, postavlja se pitanje je li Vijeće ministara BiH ipak udovoljilo Galićevom zahtjevu za razrješenje zbog odlaska u penziju?

Vjerovatno da je tako, jer prema Zakonu o policijskim službenicima BiH rukovodilac policijskog tijela i njegov zamjenik mogu biti razriješeni dužnosti prije isteka mandata u sljedećim slučajevima:

„Na lični zahtjev, zatim, ako mu je konačnom odlukom izrečena disciplinska mjera zbog učinjene teže povrede radne dužnosti, ako je osuđen za krivično djelo osim za krivično djelo iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, ako se utvrdi da je aktivni član političke partije i ako se na osnovu mišljenja nadležne zdravstvene ustanove utvrdi da je trajno spriječen da obavlja dužnost”, stoji u Zakonu.

Jasno je da je od svih navedenih zakonskih uvjeta Vijeće ministara BiH moglo jedino uvažiti „lični zahtjev“ koji je Galić ranije uputio preko svoje opunomoćene advokatice, a kao razlog je naveo odlazak u penziju.

Kupovali vrijeme, HDZ spasio Galića od smjene

Zna se da je Galić pobjegao u Hrvatsku od hapšenja koje ga je sljedovalo zbog sumnje da je počinio teška krivična djela u vrijeme dok je bio direktor Granične policije BiH i da zbog toga ne može dolaziti na posao u SIPA-u, pa se odlučio penzionisati sa sigurne udaljenosti iz Hrvatske koja ga ne želi izručiti BiH, jer on ima i hrvatsko državljanstvo.

Jasno je i da je protiv Galića trebao biti proveden disciplinski postupak koji bi sigurno rezultirao odlukom o težoj povredi radne dužnosti, jer čovjek ne dolazi na posao od 8. jula ove godine, a odsustvo s posla ni sa čim nije opravdao.

No, od disciplinskog postupka je Galića spasio HDZBiH koji je preko svojih kadrova u Nezavisnom odboru spriječio održavanje sjednica Odbora na kojima se trebalo odlučiti o pokretanju disciplinskog postupka u SIPA-i protiv Galića na način da su se pojedini članovi Odbora „porazbolijevali“ baš u vrijeme održavanja sjednica koje zbog nedostatka kvoruma nisu mogle biti održane.

Na taj način su „kupili vrijeme“ pa je Vijeće ministara BiH ispunilo želju Galiću i razriješilo ga s funkcije zamjenika direktora SIPA-e, a nije ga smijenilo.

Uz sve apsurde u ovom slučaju nizu se dodao i onaj da se Galić s dužnosti od 8. jula, tačnije od dana kada je kako je ranije objavilo Tužilaštvo BiH pobjegao od hapšenja u Hrvatsku.

To što od 8. jula, do danas, 23. oktobra Galić iz svima dobro poznatih razloga nije dolazio na posao nikoga ne zanima i ovakva odluka Vijeća ministara BiH je u stvari bila još jedna demonstracija moći HDZ-a BiH koji je ustrajao u svom naumu da Galić bude razriješen, a ne smijenjen.

Šta kaže Zakon?

Dalje, iako je Vijeće ministara BiH donijelo zaključak da Galiću neće biti isplaćena otpremnina, ni druge beneficije, jasno je i to da nikakav zaključak Vijeća ministara BiH ne može biti iznad zakona.

Iako se u ovom trenutku čini da je nemoguće da bjegunac od bh. pravosuđa traži sudskim putem svoja prava, ipak se mora podsjetiti da „Zakon o platama i naknadama u institucijama BiH propisuje da „zaposleni u institucijama BiH ima pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju u visini svojih šest ostvarenih neto plata, isplaćenih u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih neto plaća iz prethodne godine u Bosni i Hercegovini, ako je to za njega povoljnije“.

Iako je jasna intencija Vijeća ministara BiH da onemogući Galiću beneficije, jasan je i Zakon 

Imajući u vidu ove zakonske odredbe, jasno je da nikakvi zaključci ne mogu biti iznad Zakona i ni ovi Vijeća ministara BiH neće značiti ništa u slučaju da se Galić odluči da preko svoje advokatice podnese zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od oko 30.000 KM.

U tom slučaju, tek će biti zanimljivo pratiti hoće li taj zahtjev biti uvažen ili odbijen i hoće li Galić ići u sudski postupak ako mu odbiju isplatiti otpremninu.

Nažalost, ako se moglo desiti da se Galić tri mjeseca formalno-pravno održi „u stolici“ zamjenika direktora SIPA-e i da ne bude smijenjen uprkos tome što je u bjekstvu i što nije dolazio na posao, sigurno je da u ovom slučaju možemo očekivati još apsurdnih situacija.

Počev od one da ubrzo uslijedi Galićev zahtjev za otpremninom, pa do eventualnog sudskog postupka u kojem bi se odlučivalo o njegovim novim željama.