Bakir Izetbegović: Čitav Alijin život je poruka, smatrao je da je porodica najveća vrijednost

Mislilac i filozof, humanista i pravnik, državnik kojem se divio Istok, a poštovao ga Zapad, prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant Armije RBiH, cjeloživotni borac za ljudska prava i slobodu. Tako rahmetli Aliju Izetbegovića opisuju lideri brojnih zemalja, prijatelji, bivši saradnici…

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović i sin Alije Izetbegovića, u razgovoru za agenciju Anadolu govorio je o ocu, njegovom životu i djelima, odnosu prema stranim zvaničnicima i ulozi u najtežim vremenima u Bosni i Hercegovini, ratu ‘90-ih godina.

Život i djelo Alije Izetbegovića, i 21 godinu nakon njegove smrti, svojevrsni su uzor mnogim ljudima, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u brojnim drugim zemljama. Brojni su njegovi savjeti kojim se vode ljudi u Bosni i Hercegovini i svijetu.

“Mladima bih preporučio njegovu knjigu ‘Moj bijeg u slobodu’, jer ju je Alija Izetbegović faktički napisao u zatvoru, kada je imao jako puno vremena. To su njegove misli, njegovi nasihati, ali i misli drugih ljudi, osvrt na historijska događanja, čak i geografske činjenice. On je bio islamski pisac, mislilac, ali je bio i državnik i vojskovođa koji je napravio vojsku nakon 500 godina, a koja je u nevjerovatnim uslovima uspijevala da nadjača snažnije vojske od sebe, da napravi državu”,istakao je Izetbegović.

Smatra da se itekako treba upoznati sa djelom i mišlju Alije Izetbegovića.

“Ustvari, njegov čitav život je poruka da se, ako ste na pravim vrijednostima, sa pravim uvjerenjem, upornošću i strpljenjem sve može nadvladati. To je poruka života rahmetli Alije Izetbegovića. Komunistički svijet koji je išao odavde do Kine, Sibira, Indokine, izgledao je nesavladiv, a mi smo bili unutar njega. On je uzimao ljudima živote i slobodu kako je htio. Jedan naopaki sistem koji se pozvao na socijalnu pravdu, a da bi sve to pretvorio u užasne nepravde, konc-logore, gole otoke, a pri tome nije dopuštao kritiku. Za riječ se išlo u zatvor. Alija Izetbegović mu se suprotstavio i onda je dva puta bio na robiji, među zatvorskim zidovima”,podsjetio je Izetbegović.

Jednoga dana, kako je kazao, nestao je taj komunistički svijet.

“Tada je Alija Izetbegović izašao na slobodu i postao predsjednik. Jedan mali čovjek je nadvladao. Slična stvar je bila sa opkoljenim Sarajevom. Dakle, više nisu zatvorski zidovi, ali imamo opkoljeno Sarajevo, a Alija Izetbegović je u zgradi Predsjedništva koja je dobila 206 direktnih pogodataka artiljerijskim oružjem. Tada su ranjeni lični pratioci Alije Izetbegovića, neki teško. Tri stana, koja je promijenio tokom rata, su pogođena i spaljena, tri automobila u kojim se vozio. On je sve to izdržao. Jednoga dana, nema više te sile koja drži pod opsadom Sarajevo, nema te vojske koja je počinila genocid, a rahmetli Alija je ostao. To je poruka njegovog života”, istakao je Izetbegović.

– Alija Izetbegović u privatnom životu –

O Aliji Izetbegoviću govore njegova djela dostupna javnosti. Međutim, malo stvari je poznato iz njegovog privatnog života.

“On nije bio čovjek koji je tako lako dijelio savjete. Pisao je ono što je smatrao da bi ljudima moglo biti od koristi ili zanimljivo, ali nije, da tako kažem, puno pametovao. Jeste svojim načinom života. Nikada me nije stavio pred sebe pa me puno savjetovao. Bio je dobar i tolerantan otac. Puštao me je da pravim neke greške, da učim na njima i da se malo opečem u životu. A takva iskustva čovjeka najbolje usmjere i upute. On je za mene bio kao neki anker za kojeg sam se uvijek držao, za kojeg sam znao da može sve da riješi. Dakle, porodične i moje eventualno probleme, probleme naroda koji je izložen agresiji. To je bio rahmetli Alija Izetbegović, jedan dobri, dobronamjerni, sposobni čovjek koji prašta i uvijek iznova ruku pruža. S kojim ste, ne samo otac i sin, nego i prijatelj s kojim možete o bilo čemu da pričate. Bio je idealan i strpljiv sagovornik za razne teme”, kazao je njegov sin za Anadolu.

U sjećanje su mu se najviše urezale te neke slike iz ranog djetinjstva.

“Jako sam ga volio. Volio sam samo da ga vidim. Bio je često odsutan pa bi ga poželio. Pravio je neke centrale u Crnoj Gori pa ga nije bilo mjesecima. Ujutro se budim, a on u krevetu pored mene. To su neke prve slike koje sam zapamtio. Mnogo toga smo zajedno prošli i mnogo je slika koje su bile i teške i lijepe”, pojasnio je Izetbegović.

Sjeća se da je bilo mnogo i lijepih i ružnih, sretnih i tužnih trenutaka kojim su zajedno svjedočili.

“Alija Izetbegović je proveo devet godina na robijama, dva zatvora, dva rata, genocid…”,pojasnio je Izetbegović.