Studenticu proganja bivši momak iz Zenice: “U bolnici su mi rekli da me šamar nije mogao dovoljno ozlijediti”

Redakciji portala Klix.ba obratila se djevojka inicijala E. Č. koja studira u  Sarajevu te strahuje za svoju sigurnost. Nju, kako nam je kazala, proganja bivši momak K. N. iz Zenice, a policijske institucije prijave ne shvataju ozbiljnim.

Sve je počelo kada je u junu ove godine definitivno odlučila prekinuti jednogodišnju vezu s tadašnjim kolegom K. N.. Zajedno su boravili u Studentskom domu Nedžarići koji on napušta nakon završetka studija te se vraća u Zenicu.

E. Č. je iz Kaknja te u Sarajevo dolazi ponovo jer je počela nova akademska godina.

Ističe da je više mjeseci pokušavala prekinuti odnos sa K. N., međutim usljed prijetnji i pritiska kojem je bila izložena svaki put odlučuje ostati s njim.

“Nisam vidjela drugi izlaz iz situacije osim da šutim i ostanem u vezi po njegovim pravilima. Znala sam da ukoliko našim odgovornim licima prijavim psihičko maltretiranje neće ništa ozbiljno poduzeti, a u isto vrijeme poznavajući njega, samo bih sebi više naštetila ukoliko progovorim”, navodi.

Dodaje da je u junu ipak skupila dovoljno hrabrosti te je veza okončana njenim odlaskom iz  Sarajeva i studentskog doma u kojem su zajedno boravili.

“Prekidam sve veze sa K. N., blokiram svaki kontakt kako bi me prestao zvati, ali i nakon svega toga nalazi načine da me uznemirava. S obzirom da je pri mom odlasku oduzeo od mene sve moje društvene mreže, počeo se koristiti njima. U tom periodu proživljavam cyber bullying, što sam prijavila Policijskoj stanici Kakanj, kao i FUP-u. Podignuta je krivična prijava protiv navedenog lica, međutim, psihičko maltretiranje ili u ovom slučaju cyber bullying u BiH nije zakonom regulirano, što otežava bilo kakvu presudu ili pomoć od nadležnih”, naglašava zabrinuta djevojka.

Tvrdi da je osim zloupotrebe društvenih mreža dobila i prijetnje po život nje, njene porodice, ali i prijatelja.

“Ni na jedan njegov poziv ili poruku ne odgovaram, već svaki njegov korak prijavljujem policiji. Nakon što je on uradio što je želio i sve to je trajalo do septembra tekuće godine, povlači se. Tim se i policija prestaje baviti, i niko me ne kontaktira u vezi sa slučajem, jer naravno, svi prebacuju krivicu na druge, a ponajviše na mene s riječima: ‘Gdje takvog nađe?’. Nakon približno mjesec dana od prestanka sa svim maltretiranjem, prijetnjama ili zloupotrebom društvenih mreža, K. N. dolazi u Sarajevo znajući da je početak akademske godine i da ću se nalaziti u Studentskom domu Nedžarići, a pri tome, on više ne živi tu jer je završio studij”, govori.

Dodaje da navedeni mladić svakodnevno prati njeno kretanje te je posljednji susret bio sinoć na tramvajskoj stanici u Nedžarićima.

“Čim sam ga vidjela obuzeo me strah i brzo sam izvadila telefon kako bih nazvala prijatelja, jer sam tu bila sama. On je došao do mene, a ja sam samo na telefon stigla prijatelju reći da se plašim i da me K. N. prati. Krenula sam na drugu stranu stanice, a on se kretao za mnom i kako je na pješačkom semaforu bilo crveno svjetlo nisam mogla pobjeći nigdje. U jednom trenutku otima telefon iz moje ruke i prisilno ga oduzima. Kako sam se spustila da uzmem mobitel i bježim, dižući glavu dočekao me ispruženim dlanom i cijelom svojom snagom udario u lijevu stranu lica. Od jačine udarca sam se okrenula na drugu stranu, a on u tom trenutku odlazi preko pješačkog prijelaza”, govori nam.

U tom trenutku su joj dvije žene koje su se zadesile na stanici pružile pomoć po odlasku K. N..

“Sa prijateljem odlazim do prve policijske stanice, a oni me dalje upućuju na ljekarski pregled. Doktor u KUM-u Sarajevo (Klinika urgentne medicine, op. a.), kaže da od ‘samo šamara’ nije mogao da me ozlijedi i ispisuje da je nalaz sasvim uredan. Zbog izdatog nalaza nemam razloga za tužbu na nasilje i jedino što mogu je dobiti odštetu za uništavanje materijalnih stvari, tj. mobilnog telefona. Nasilnik se slobodno kreće i kretat će se jer me nije dovoljno pretukao ili ubio, kako bi nadležni poduzeli bilo kakve mjere. Nažalost, samo sam jedna od mnogobrojnih žena koje ne šute o nasilju i psihičkom maltretiranju, a ne postižu nikakve rezultate jer ih niko od odgovornih lica ne shvata ozbiljno, niti imaju zakon po kojem mogu postupati”, govori nam očajna djevojka.

Dodaje da se zbog zabrinutosti za svoju sigurnost nakon događaja od sinoć vratila kući u Kakanj.

Ukoliko ste vi ili neko koga poznajete žrtva nasilja, molimo vas da potražite pomoć. Postoje organizacije i adresa za podršku koje su tu da vam pomognu.

Osim policije, koju možete kontaktirati na broj telefona 122, u Bosni i Hercegovini postoje i dva SOS telefona za žrtve nasilja i to u Federaciji BiH 1265 i u Republici Srpskoj 1264.