Kako su Bošnjaci izgubili Srebrenicu: ‘Nismo više ni statistička greška’

Kandidat za načelnika Opštine Srebrenica Hamdija Fejzić doživio je debakl na lokalnim izborima netom završenim u našoj zemlji.

Prema dosadašnjim podacima, gubi utrku za oko tri hiljade glasova od kandidata SNSD-a Miloša Vučića, što je, u najmanju ruku, katastrofalan poraz. Sve probosanske stranke su podbacile, ponajviše SDA, koja je pobrojala, barem dosad, svega 505 glasova u ovoj opštini.

Kampanja za srpskog načelnika odrađena je kao i uvijek. Autobusi su stizali iz Srbije puni birača, odnosno glasača jer se teško mogu nazvati biračima kad ne biraju. Svima je data instrukcija olovku u ruke i glasaj za Vučića. Jednostavno i brzo.

“Nažalost, prema organizaciji, ali i prema izjavama zvaničnika iz reda srpskih stranaka, poput Milorada Dodika koji je svojevremeno rekao da je Srebrenica vitalno političko pitanje Srba na Balkanu, te koliko su uložili u kampanju pokazuje da je njima više stalo nego probosanskoj politici i Bošnjacima generalno.

To se vidi po rezultatima, s tim da postoje da postoje neke ‘olakšice’ kad je riječ o kampanji srpskog kandidata. Institucije entiteta RS i Srbije stoje zvanično iza te kampanje, gdje se više od polovine glasača organizirano doveze iz Srbije, koji su pod nekim sumnjivim okolnostima dobili lične karte i prebivališta u Srebrenici, iako takav zakon daje mogućnost MUP-u RS da kroz izvještaje odluči ko se nalazi u IDDEA-i, a ko ne”, kazao je Ćamil Duraković, potpredsjednik RS, za Raport.

Izvještaji (ni)su isti

Podsjeća na to da je nakon donošenja Zakona o prebivalištu više od 1.300 Bošnjaka bio izbrisan, jer je izvještaj MUP-a rekao da oni ne žive tu. 

“Ne možete natjerati Bošnjaka da živi na zgarištu kuće. S druge strane, više od dvije hiljade Srba je na biračkom spisku jer MUP ignorira da napiše ‘ispravan’ izvještaj”, priča Duraković. 

Napominje da birački spisak broji više od 14 hiljada osoba koje mogu glasati, što implicira da ako uzmemo u obzir i maloljetne, trebali bismo imati više od 20 hiljada stanovnika u Srebrenici. 

“Činjenica je da na terenu, dakle u Srebrenici, stalno živi 4.000 – 5.000 ljudi. Znači, oko 3.500, ako izuzmemo maloljetne, trebalo bi da glasa, a ne 14 hiljada. Više od 10 hiljada je prijava, što ne odražava sliku legitimne volje građana koji žive u Srebrenici”, mišljenja je Duraković.

S druge strane, probosanske stranke u ovoj bh. neuralgičnoj tački doživjele su debakl. 

Ćamil Duraković bio je načelnik ove opštine. Tad je osvojio 4.455 glasova.

“S tom kampanjom smo Emir Suljagić, Reuf Bajrović, Nedim Jahić, ja te ostali napravili dar-mar, kad su svi bili pesimisti, čak i naše probosanske stranke, podigli smo energiju, emociju…, javljali su nam se ljudi koji nisu iz Srebrenice da učestvuju. Dobili smo izbore. Moram priznati da su tad bila dva srpska kandidata koja su podijelila glasove, ali bez obzira na to, uspjeli smo da prijavimo oko dvije hiljade ljudi na redovna biračka mjesta. Nakon toga iz Inicijative Glasat ću za Srebrenicu proizlazi Prvi mart, odnosno Koalicija Domovina koja je ostvarila rezultate u Narodnoj skupštini. Ta koalicija je trebala da ostane i radi na opstanku Prvog marta”, priča Duraković.

Šta se desilo?

“Desilo se da su naše stranke, i to je Emir Suljagić vrlo dobro rekao, više investirale u rušenje Prvog marta nego u vlastite kampanje. Nekome se očito nije svidio zajednički koncept. Pa evo i ovaj posljednji Pokret za državu, gdje je odmah nakon izbora krenulo unutrašnje urušavanje Pokreta koji je dao određene rezultate. Na općim izborima imali smo dvostruko više prijavljenjih kandidata iz dijaspore nego sad. Ta politička poruka ljude demotivira da učestvuje u izbornim procesima. Zato smo danas podijeljeni”, kaže Duraković.

Poručuje da onaj ko ne želi u RS da nastupa zajedno, veći dušman i neprijatelj države BiH nego politike koje vidimo od SNSD-a i drugih ovdje. 

“Svjesno ruše mogućnost da Bošnjaci imaju više legitimnih predstavnika u institucijama. U Srebrenici je bilo deklarativne podrške, ali mjesecima prije bile su brutalne svađe. Niko doslovce ništa nije uradio kako bi iznijeli tu kampanju do kraja. Naše stranke ne bi trebale pokazivati politički interes na prostoru RS kao posljedicu njihovih političkih razmirica u Federaciji”, jasan je Duraković.

Smatra da stvar opstanka Bošnjaka u Srebrenici nije monopol jedne stranke. 

“Kao narod nestajemo s ovih prostora, od nekadašnjih 250 hiljada, danas ovdje nemamo ni 50 hiljada. To je vitalno pitanje. Kad ukazujete na ovo, onda vas etiketiraju, optuže, omalovažavaju… Od interesa vlastitih stranaka ne vide državu”, ističe Duraković.

U posljednjem razgovoru za Raport Duraković je istakao da se boji da će se Bošnjaci svesti na statističku grešku.

“Sad se ne bojim, nažalost je to sad realno stanje. Spali smo ispod statistike. Tri mandata imamo u Skupštini RS, a četiri su nam Ustavom zagrantirana. Pali smo ispod ustavnih mogućnosti. Došli smo u poziciju da je četvrti Bošnjak iz SNSD-a, ustvari u politici koji zagovara Milorad Dodik”, upozorava Duraković.

Cijeni da su političke stranke mogle podstaći bar Bošnjake iz Srebrenice koji žive na prostoru Federacije da odu u općine porijekla i tamo glasaju. 

“Ne, u suprotnosti se vodi kampanja pred tim Srebreničanima hvaleći se kako su im uradili volovske puteve kako bi oni glasali za listu u Vogošći”, zaključio je Ćamil Duraković za Raport.

Muhamed Avdić je bio kandidat za načelnika Srebrenice, pa ostao bez podrške SDP-a, kaže da je srebrenički krah produkt nerada posljednjih 12 godina.

“I posljedica zakona koji su doneseni u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koji su negativno utjecali na status povratnika i onih koji su protjerani. Ljudi koji su prije 70 godina odselili iz Srebrenice u Srbiju danas se vraćaju, njihovi unuci se vraćaju da glasaju potpomognuti režimom iz Srbije. Sad možemo postaviti pitanje našim političarima iz Sarajeva koliko im je stalo do Srebrenica, a koliko je stalo režimu iz Srbije”, kaže Avdić za Raport.

Dodaje da danas imamo više Srba u Srebrenici nego 1991. 

“Treba pitati političare zašto su zapostavili dijasporu, zašto su napravili sistem glasanja putem pošte, iz Amerike ljudi koji su protjerani ne mogu glasati. Taj sistem je otežan, mora se raditi na tome. Širok spektar problema je koji su doveli do debakla Bošnjaka”, zaključio je Muhamed Avdić za Raport.