Izreal i Iran prave teren za rat kakav planeta još nije vidjela

Jučerašnji napad Irana balističkim projektilima na Izrael bio je značajna eskalacija sukoba između dviju država. I Izrael je obećao odgovor, koji bi mogao uključivati ​​izravne udare na Teheran.

Međutim, najaktivnija fronta u sukobu u regiji i dalje je na izraelsko-libanonskoj granici, a izraelske trupe vrše invaziju na južni Liban.

Iranski napad uslijedio je nakon što je Izrael ubio glavnog tajnika Hezbollaha, Hassana Nasrallaha; Bliska veza Irana s Hezbollahom znači da je duboko upleten u ishod sukoba u Libanonu. Istovremeno, dok Izrael predstavlja invaziju kao ograničenu i kratkotrajnu kopnenu operaciju, ona predstavlja značajnu eskalaciju njegovog sukoba s Hezbollahom, kao i ogromno angažiranje vojnih resursa. Isprepletenost libanonske i regionalne fronte utjecat će na dugoročnu sigurnost Libanona – ali i Izraela, piše The Guardian.

Hezbollah teško udaren 

Ni u jednom trenutku od svog osnutka Hezbollah nije bio napadnut na više razina u tako kratkom vremenskom razdoblju i s tako velikim gubicima. U razmaku od dvije sedmice, Izrael je podvrgnuo skupinu hibridnom ratu, sravnio s zemljom njene glavne vojne lokacije i ubio njezine vrhovne zapovjednike i Nasrallaha.

Cijelo vrijeme Hezbollah je obećavao da će ostati nepokolebljiv iako su mu sigurnosni, komunikacijski i vojni kapaciteti ozbiljno smanjeni. Izrael je u svojim javnim izjavama inzistirao da nije u ratu s narodom Libanona, već samo s Hezbollahom, ali izraelsko djelovanje riskira povlačenje Libanona prema nestabilnosti.

Liban je već na oštrici noža zbog sektaške osjetljivosti. Otkad je nastala kao moderna država, politički sustav zemlje učinio ju je ranjivom na takve sukobe.

Političko predstavljanje temelji se na podjeli moći među svojim sektama, ali umjesto stvaranja stabilnosti, sustav je samo potaknuo natjecanje za moć. Budući da je prošla kroz mnoge takve cikluse nasilja u prošlosti, njezina vladajuća elita zabrinuta je da bi Nasrallahovo ubojstvo moglo biti novi okidač za sukob. Odmjerene izjave njegovih libanskih političkih protivnika o Nasrallahu nakon njegova ubistva bile su pokušaj da se spriječe sukobi koji bi mogli poprimiti sektašku prirodu.

Ali onda je došla izraelska kopnena invazija, koja kratkoročno okuplja libanonski narod protiv Izraela. To je zato što se invazija s kopnenim trupama uvelike razlikuje čak i od najintenzivnije zračne kampanje. Ima nešto visceralno u tome. Za libanski narod, ponovno viđenje Izraela kako se infiltrira u njihovu zemlju donijelo je sa sobom bijes i očaj za koji su se nadali da je dio ne tako davne prošlosti, kada su Izrael i Hezbollah vodili svoj posljednji sveobuhvatni rat 2006. godine.

Libanski duh 

Kroz svoju kopnenu invaziju, Izrael možda ima za cilj slomiti Hezbollahov duh, ali on zapravo lomi libanski duh. Čak i Hezbollahovi najtvrdokorniji protivnici u Libanonu odbacuju ideju da budu “oslobođeni” od Hezbollaha – kao što Izrael tvrdi da radi – u rukama osvajača. Poniženje i bijes među stanovništvom Libanona ne predstavljaju put za mir s Izraelom.

Srednjoročno i dugoročno postoji rizik da historija baci tamnu sjenu. Prethodne izraelske invazije, posebno 1982. i 2006., zabile su klin između zajednica u Libanu, potičući sektaške i političke napetosti. Invazija 1982. dodala je nevolje sektaškom građanskom ratu u Libanu, dok je Hezbollah iskoristio svoj uspjeh protiv Izraela 2006. da preuzme političku prevlast u Libanonu; 2008. skupina je rasporedila svoje borce u Bejrut kako bi zastrašila svoje protivnike, što je izazvalo strahove od novog građanskog rata. Libanonski čelnici, koji su pokušavali ugasiti požare nakon Nasrallahova ubojstva, sada se suočavaju s mogućnošću novog vala građanskih sukoba jer je milion ljudi, većinom iz južne šiitske zajednice, raseljeno u područja naseljena drugim zajednicama.

Iako obični ljudi i civilno društvo pojačavaju napore za pružanje pomoći, razmjeri humanitarne krize su bez presedana, dok bankrotirana libanonska država uglavnom nije bila u mogućnosti ponuditi raseljenima čak ni osnovne usluge. Šta duže traje izraelska vojna kampanja, to je veći potencijal za porast sektaških napetosti kako se približava zima, resursi se iscrpljuju, a bijes i očaj ljudi raste.

Liban se ponovno našao kao igralište za regionalne aktere. To sa sobom donosi još jedan potencijalni uzrok nestabilnosti. Kako Izrael i Iran pojačavaju svoj izravni vojni sukob, rizik regionalnog rata postaje sve veći. Budući da Iran smatra Hezbollah prvom crtom vlastite odbrane, Liban bi mogao završiti u borbi za sebe i za Iran.

Liban je oduvijek bio duboko pogođen regionalnim razvojem na Bliskom istoku. Ali s tako složenim koktelom izazova, stabilnost zemlje ozbiljno je ugrožena. Ekonomske prepreke stapaju se s potencijalnim sektaškim napetostima. Nacionalna sigurnost isprepletena je s regionalnom sigurnošću. A budući da i Izrael i Hezbollah pokazuju da odbijaju povući se, svakim danom dolijeva se više ulja na vatru.

Izrael možda misli da je vojno slamanje Hezbollaha način da se zajamči sigurnost za njegovu sjevernu regiju. Ali kriza u Libanonu izaziva uzbunu u pogledu tamošnje dugoročne stabilnosti. Siromaštvo i bijes uvijek su recept za katastrofu u bilo kojoj naciji. Domaća nestabilnost u Libanonu neće biti dobra za izraelsku nacionalnu sigurnost, posebno s obzirom na to da Hezbollah neće nestati čak i ako ga Izrael vojno nadvlada, a imajući na umu da je dosljedno koristio okvir “otpora” protiv Izraela kao jedno od oruđa za utvrđivanje moć unutar Libanona. Ako je ovaj sukob išta pokazao, to je da su domaća i regionalna sigurnost isprepletene.