Priča o malim herojima: Ajlin proslavila osmi rođendan u Roditeljskoj kući u Sarajevu

Ajlin Dervišević iz Cazina proslavila je osmi rođendan u Roditeljskoj kući u Sarajevu, a na zabavu, koju je uveličao i mađioničar, došla je njena raja.

Iako mali, oni su svi veliki i hrabri heroji koji se bore sa najopakijom bolešću – rakom. Ajlin su početkom godine počela boljeti koljena, ali se to sporadično javljalo. No sredinom jula roditelji su je odveli u u Kantonalnu bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću gdje su ostali sedam dana. Nalazi su bili odlični.

No ubrzo nakon toga Ajlin je počela osjećati malaksalost, izgubila je apetit, postala blijeda, nakon čega je djevojčica, kako nam kazala njena majka Sabina Dervišević, upućena u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, u Hematoonkološki odjel u Klinici za pedijatriju.

Nalazi su otkrili – akutnu leukemiju.

Ajlin ove sedmice završava treći ciklus kemoterapije, a onda će kući u Cazin, gdje će biti 21 dan. Potom ponovo se vraća u Sarajevo na još jedan ciklus kemoterapije koji će trajati od jednog do dva mjeseca.
Tiha, ali uvijek nasmijana, pametna i radoznala djevojčica, odlično je, govori njena majka, podnijela dosadašnju borbu sa bolešću.

Ajlin Dervišević sa bratom, mamom i tatom

– Bolje je sve podnijela nego ja – kaže Sabina i dodaje da joj je već drugi dan sve morala reći – o kojoj je bolesti riječ, kako će trajati liječenje, koliko će biti u Sarajevu.

Tokom drugog ciklusa kemoterapije Ajlin je ostala bez kose, ali ona za to previše ne mari. Kaže da su joj ionako svi kazali da joj turbani prelijepo stoje.

Ponosno nam je otkrila da ide u treći razred Osnovne škole “Šturlić” u Cazinu, da je to za nju najljepša škola i da ima puno drugara.

– Lejla i Zara su mi najdraže drugarice, a najdraži predmet je Bosanski jezik jer volim da čitam. Sa nestrpljenjem čekam povratak u školu jer sam poželjela drugare – govori Ajlin i otkriva da bi kad poraste voljela biti frizerka.

Roditelju je najteže kad sazna da dijete ima tešku bolest. No Sabina kaže kako je kroz sva iskušenja posljednjih mjeseci prošla zahvaljujući suprugu, familiji, prijateljima, ali i uposlenima u Roditeljskoj kući za koje ima samo riječi hvale.

– Ljekari i medicinske sestre u Klinici za pedijatriju su predivni, dr. Lejlu Pilav vjerovatno ćemo pamtiti dok smo živi, ali znate kako je to, ne možete se oteti dojmu da ste u bolnici. Zato kad dođete u Roditeljsku kuću, onda vam je srce puno, opušteni ste, smireni, jer ovi ljudi čine sve da se tako osjećate – priča Sabina.

Sa Sabinom u Roditeljskoj kući je i njeno drugo dijete, petogodišnji Ahmed, koji je sa godinu i po dobio dijabetes tip 1. Suprug je u Cazinu zbog obaveza, imaju, kaže, farmu krava od koje žive.

– Vjerujem da je ovo od Dragog Boga iskušenje koje mi je dato i ja to hrabro nosim. Borim se za svoju djecu i vjerujem da će se na kraju sve dobro završiti – poručuje Sabina Dervišević.

U Roditeljskoj kući je i šestogodišnja Merjem Mahmutović iz Zenice kojoj je dijagnosticiran bifazni sinovijalni sarkom, rijetka vrsta tumora koja je kod ove djevojčice otkrivena na mehkom tkivu.

Merjem Mahmutović sa mamom Demirom

Njena majka Demira Mahmutović kaže kako je sve počelo u februaru kada je kod Merjem primijetila limfni čvor na vratu, čija je potom biopsija u junu potvrdila sarkom.

– Merjem se liječi od jula i do sada je prošla kroz tri ciklusa kemoterapije. Ostala su joj još dva ciklusa i zračenje. Dr. Lejla Pilav je zadovoljna, kaže da sve ide u pravom smjeru jer je na vrijeme otkriveno. Najvažnije mi je da je Merjem sve dobro prihvatila, da je vesela i da dobro podnosi liječenje, a tome doprinose i divni ljudi u Roditeljskoj kući, atmosfera koja je u ovom prostoru porodična, prijateljska, a to nama majkama oboljele djece puno znači – govori Demira Mahmutović.

Građani donose kolače, jaja, kupuju namirnice 

U Roditeljskoj kući trenutno je smješteno devet porodica iz Zavidovića, Zenice, Žepča, Cazina i Sarajeva, a čija se djeca liječe u Hematoonkološkom odjeljenju Klinike za pedijatriju KCUS-a.

Prema riječima Jasne Vatreš, socijalne radnice u Udruženju srce za djecu oboljeku od raka, radi se o višečlanim porodicama.

– Sa nama je peteročlana porodica, a jedna ima četvero djece i svi su tu. Oni žele biti podrška bratu ili sestri koji se liječe i da ostanu na okupu i mi smo sretni što im to možemo omogućiti – kaže Vatreš.

Jasna Vatreš

Podaci govore da se godišnje u Federaciji BiH bilježi otprilike 60 novooboljele djece od karcinoma. Najčešće su to razne vrste leukemije koja se uspješno liječi u otprilike 80 posto slučajeva.

– To je jako dobar postotak ako uzmemo u obzir kako je to ranije bilo. Ljekari kažu da je hematoonkologija grana medicine koja najviše napreduje, jer se stalno otkrivaju nove terapije koje uspješno liječe bolest – naglašava Vatreš i dodaje da u KCUS-u ne postoje liste čekanja oboljele djece za lijekove.

Na kraju Vatreš se osvrnula i na obične građane koji, kako kaže, svakodnevno navraćaju i na razne načine pomažu Roditeljsku kuću.

– Danas je Ajlin Dervišević slavila rođendan, a zabavu je uljepšala naša sugrađanka Merima, koja je angažirala mađioničara kako bi djetetu uljepšala proslavu. Drugi građani često donesu kolače, oni koji imaju igraonice pripreme maskote, jedan je hotel iz Sarajeva angažirao svog kuhara da kuha u Roditeljskoj kući. U blizini Roditeljske kuće živi žena koja ima svoje kokoši, pa nam često donese jaja, a bračni par u penziji svaki mjesec nazove da im pošaljemo spisak potrebnih namirnica kako bi ih kupili. Niko to od njih nije tražio, ali dobri, plemeniti ljudi sami se sjete kako bi, pa i sitnicom, izmamili osmijeh na licu naših hrabrih mališana – kaže Vatreš.