Fudbalski krah Miralema Pjanića: Još jedan ruski milion i dosta

Zaplakao je Miralem Pjanić na proslavi svog transfera u slavnu Barcelonu uz emotivni nastup zakićenog pjevača Šerifa Konjevića, nonšalantno držeći kristalnu čašu nepoznatog pića. Svojim je odličnim partijama, reklo bi se na prvu, u Juventusu, fudbalskom gigantu iz Torina, zaslužio da se nađe u dresu španskog velikana i zaradi prilično veliki novac.

Razloga za slavlje bilo je izuzetno mnogo, no kada se u prošlost zagelda malo detaljinije može se pronaći pregršt razloga zbog kojih je karijera jednog od najvećih nogometnih majstora sa ovih prostora tako naglo propala.

Pjanić je u Barceloni završio u vrlo čudnoj razmjeni igrača i njegov dolazak nije imao toliko veze sa fudbalom, koliko sa finansijama. Juventus i Barca tada su razmijenili Pjanića i Artura, uz Juventusovu doplatu od 10 miliona eura. Transfer je vrijedio ogromnih 72 miliona eura, koje nikad niko nije vidio. Radilo se samo o tome da su Barcelona i Juventus pokušavali da ostvare profit na kraju kalendarske godine i uklope se u stroga pravila FFP-a. Artur u tom momentu nije vrijedio ni blizu 70 miliona eura, kao ni Pjanić 60.

Od pjesme Šerifa Konjevića pa do danas, Pjanićeva se karijera može posmatrati isključivo iz ugla finansija, ozbiljnim fudbalom se očito prestao baviti. Tužno je.

Danas se na društvenim mrežama pojavila fotografijama nekada jednog od najboljih veznih igrača u Evropi sa šalom CSKA iz Moskve. Na fotografiji, kiselo nasmijani Pjanić ima okačen šal i izgleda prilično nezainteresirano. Svjestan je da je došao u zemlju kojoj je cijeli civilizirani svijet okrenuo leđa, igrati prvenstvo koje niko ne prati, u klubu koji je simbol ruske vojske. Nadimak “Konji” koji nose dobili su upravo zbog konjanika koji su najčešće nastupali za klub, da ne pomislite nešto drugo. Da ne zaboravimo najvažnije, Pjanić će zarađivati milion eura po sezoni.

Za taj je milion, iako ih je u karijeri zaradio na desetine, pristao da se već susreće sa uvredama domaćih navijača koji mu nisu zaboravili da je odbio igrati utakmicu protiv Rusije. Onomad, kada je NSBIH i njegov frontmen Vico Zeljković,  dogovorio tekmu sa Rusima u jeku njihove agresije na Ukrajinu Pjanićev stav je bio jasan, rekao je “njet””

Podsjećamo, ruski klubovi su pod sankcijama UEFA-e zbog ruske agresije na Ukrajinu, tako da ne igraju europska natjecanja.

No i ranije je nekada jedan od najboljih veznih igrača Evrope donio odluku da partije na terenu nisu važnije od hartije u kancelarijama. Njegov transfer u Sharjah FC direktno iz Barcelone potvrdio je te “ambicije” joše prije dvije godine.

Sjećanje na fantastične partije Malog princa

Jasna odluka da u zenitu karijere zaradi što više novaca isključivo je Miralemova, nekima od nas neshvatljiva, jer fudbal gledamo navijačkim očima ne shvaćajući da je trka za loptom često samo trka za milionima. Na takvu odluku Miralem ima apsolutno pravo i ona ne umanjuje njegov doprinos bh. i evropskom fudbalu. Navijači Bosne i Hercegovine složni su da je mogao dati još mnogo više.

Ako bi ovaj nesretni odlazak u CSKA smatrali krajem iole ozbiljnog bavljenja nogometom moramo dodati da je Pjanić imao ono što danas rijetko vidimo na fudbalskim terenima. Umjetnost u nogama, genijalnu fudbalsku viziju, fantastičan slobodnjak koji je kao klinac učio od neponovljivog Juninha i elemente fudbalske inteligencije koji su rijetko prisutni kod igrača.

Odigrao je neke fantastične utakmice i dijelio svlačionicu sa istinskim zvijezdama i najvećim igračima današnjice. Jedan od njih je i Cristiano Ronaldo.

U njegovoj sehari trofeja su četiri italijanska prvenstva i dva kupa, španski kup, turski i italijanski superkup… Proglašen je za najboljeg igrača Bosne i Hercegovine 2014. godine. Davao je golove najvećim svjetskim klubovima, a svi posebno pamtimo onaj Real Madridu.

Zato posebno boli, sve oni koji su svim srcem navijali za njega, današnja vijest da će karijera takvog fudbalskog dragulja završiti u zemlji kojoj je cijeli civilizirani svijet okrenuo leđa, u vojnom klubu, u ligi koju ne prati niko.

Pogrešne odluke, ipak, neće izbrisati sjećanje na princa i čarobnjaka, umjetnika iz Bosne i Hercegovine koji je znao sve sa loptom. Dvanaest mjeseci u “konjima” brzo ćemo zaboraviti. Još milion i eto.