Mamić predložio dva kandidata za trenera Dinama pa zavapio: Moja situacija je bezizlazna

Na sarajevskoj premijeri dokumentarca “Vaha – moja istina” pojavio se i Zdravko Mamić, bivši čelnik Dinama koji je, zajedno s bratom Zoranom, Halilhodžića i doveo u zagrebački klub čiju je ekipu Vaha vodio 10 mjeseci.

S Mamićem, danas bjeguncem od hrvatskog pravosuđa o njegovom pravnom statusu i stanju u Dinamu, razgovarao je Večernji.hr.

Mamić je na početku komentarisao težak poraz od Bayerna 9:2 i smjenu Sergeja Jakirovića na klupi Dinama.

“Jako mi je teško pao taj poraz jer smo krvnički gradili ugled Dinama. Ovaj poraz će obilježiti navijače, igrače, trenera, rukovodstvo… Nisam bio ludi optimist jer je Bayern jedna od najboljih momčadi, ali nisu mi bile uvjerljive igre koje smo pružali”, rekao je Mamić i potom prokomentarisao ko treba naslijediti Jakirovića.

“Nema Dinamo puno izbora, a ima rješenje. To je Vahid Halilhodžić koji bi napravio čuda. Druga osoba je Nenad Bjelica. Oba su slobodna i ne znam zašto izmišljamo toplu vodu”, kazao je Mamić.

Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu koju su braća Mamić podnijela protiv Hrvatske, nakon čega je otkrio da nema drugu pravnu mogućnost.

“Nažalost, ne. To je prvi trenutak u mojih 65 godina da sam uzdrman jer sam bio neviđen optimist. Ne samo ja nego i stručnjaci su rekli da je postupak otvoren. Samo dva posto tužbi dođe na razmatranje i ja sam bio među njima. Javnost ne zna da su četiri puta ad hoc mijenjani suci u mom predmetu, naravno da sam poslije povezao da su to radili dok nisu našli suca za takvu sramotnu presudu. Uopće se nije tretirala povreda mojih ljudskih prava jer su na kraju odlučili da neće raspravljati o tim pitanjima. Pokazali su da je država Hrvatska važnija od ljudskih prava. To je sramota Evropskog suda za ljudska prava i Republike Hrvatske”, ekao je Mamić i dodao:

“Tamo je Hrvatsku predstavljala Štefica Stažnik koja je četiri godine prije toga bila u konzulatu u Canberri sa svojim ljubavnikom Đurom Sessom. Zna se da sam u konfliktu s njim jer sam ga optužio da sam mu nosio novac kao predsjedniku suda. Sada vidim da su oboje kandidati za ustavne suce. Baš sam tužan, ali će mi biti potrebno nekoliko tjedana da krenem dalje. Moja situacija je bezizgledna jer više nemam mogućnosti na žalbu”, objasnio je.

Na kraju je poručio da se ne osjeća bjeguncem i da se kao državljanin NiH osjećao kao kod kuće, te i da dalje tvrdi da nije kriv.