Dokad ćemo se ibretiti

Ubistvo žene (74), ponovo u Gradačcu, još jedna je opomena da se sve mora iz temelja mijenjati. I opet je ubica odranije poznat policiji. Opet je uživao narkotike, i opet je bio na slobodi, a kao takav, bez ikakvog nadzora, opasan je po okolinu.

Nesretnu ženu je kreten ubio iz bijesa. Ko zna šta se u njegovoj glavi događalo i koliku je navalu bijesa imao kada je staricu od 74 godine tukao u glavu betonskim blokom i metalnom šipkom! Momak od 33 godine! Siledžija.

Sve se to dogodilo u subotu uvečer, a, evo, ponedjeljak dođe i već su splasnuli komentiranje i naučeni ibret po društvenim mrežama. Možda će još danas trajati – i to je to. Spuštena zavjesa na još jedno ubistvo koje nije fikcija, nego realnost. Nije se to dogodilo tamo negdje u nekom Gradačcu, to se događa u našoj avliji.

Da je siledžija tog dana imao obavezu da se bavi društveno korisnim radom, ne bi on imao kada konzumirati droge i ne bi svoj bijes iz ko zna kojeg razloga iskalio na nesretnoj starici. I svaki put ista priča, i svaki put ništa novo. Kome, šta i gdje više reći i napisati, koga opomenuti, kome skrenuti pažnju? Dobro neki dan neko napisa na objavu mostarskih vatrogasaca nakon ponovljenog požara na brdu Fortica – “ne znamo više šta napisati“, pa šta vi imate da pišete, vaše je da gasite požar!?

A vlast treba da vam osigura uvjete i sredstva za rad! Izgleda da smo svi sve pomiješali, pa i ovaj komentar može izgledati kao pametovanje svim strukturama vlasti. Pa njima i treba pametovati, nema tu pola čovjeka! 

Avaz