Srbija i Hrvatska se naoružavaju, a BiH to i ne pomišlja: Zašto je tako?

Dok Srbija potpisuje ugovore o nabavci 12 Rafala, modernih vojnih aviona iz Francuske, a Hrvatska osigurava moćne američke artiljerijske sisteme HIMARS, Bosna i Hercegovina i dalje tapka u mjestu, bez potrebnih sredstava i političke volje za obnovu svojih oružanih snaga.

Vojni i politički analitičar Berko Zečević , za Fokus, objašnjava da Srbija i Hrvatska jednostavno rade ono što bi svaka država s normalnim oružanim snagama činila: “Radi se o normalnom procesu svake države koja ima svoje oružane snage i koje štite državne interese,” ističe Zečević.

Srbija je ranije imala ruske avione MIG-29 i MIG-21, ali zbog zastarjelosti ovih letjelica, kao i zbog trenutnog sukoba u Ukrajini, Srbija se odlučila okrenuti zapadnim partnerima. “Prvo su kupili francuske radare, protivavionske rakete, a sada i 12 aviona Rafale. To jasno pokazuje da su u Srbiji shvatili da postoji razlika u tehnologiji između zapadnog i istočnog koncepta naoružanja,” dodaje Zečević.

Hrvatska, s druge strane, nakon neuspješnog remonta svojih MIG-21 aviona, odlučila se na kupovinu 12 korištenih, ali remontovanih Rafala, kao i na nabavku HIMARS sistema iz SAD-a. “Ovo je dio šire strategije koja uključuje i nabavku jurišnih oklopnih vozila iz Finske, što zaokružuje ono što svaka oružana formacija treba imati,” napominje Zečević.

Za razliku od susjednih zemalja, BiH nema jedinstvenu strategiju niti političku volju za modernizaciju svojih oružanih snaga. Zečević podsjeća da BiH ne može planirati obnavljanje oružanih sredstava zbog nedostatka sredstava i političkog dogovora. “Mi nismo normalna država… imamo dva entiteta, od kojih jedan nastoji da država BiH bude što slabija,” zaključuje on.

Modernizacija vojne industrije mogla bi biti jedna od alternativa, no i tu postoje prepreke jer je ova djelatnost prebačena na entitetski nivo, bez dovoljno pažnje na državnom nivou.

Na kraju, pitanje ostaje: hoće li BiH ikada uhvatiti korak sa susjedima u smislu odbrane i sigurnosti, ili će ostati taoc političkih razmirica?