“Često ih potcjenjujemo”: Šta kažu mladi o svojoj političkoj pismenosti i predstojećim izborima

Politička pismenost onih na kojima počiva naša budućnost nije nam česta tema. Mnogima nije ni u cilju njen razvoj. Uoči još jednog izbornog ciklusa u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo sa mladima. Doznali smo njihove perspektive, ali i jednostavna teoretska objašnjenja: Zašto je cijeli niz faktora krivac što se mladi ponekad čine nezainteresovanim, pa čak i za politike na lokalnim nivoima koje su im najbliže. Daleko je od toga da su oni jedini krivci.

Satistike Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ukazuju nam da je broj osoba mlađih od trideset godina u sklopu biračkog tijela u konstantnom padu:

2020.godina – 16,52%
2018. godina – 17,27%

2016. godina – CiK nije objavio podatke
2014. godina – 18,85%
2012. godina – 21,38%

Ni oni koji ostaju u Bosni i Hercegovini često ne dijele entuzijazam po pitanju političkih procesa, što se vidi i u odzivu na izborima. U čemu je problem, pitali smo one koji su život posvetili radu sa mladima.

“Mlade se često potcjenjuje, pristupi u različitim istraživanjima, ja primjetim da imamo jednu dozu potcjenjivanja racionalnosti odnosno kapaciteta mladih. Oni samo odgovaraju na impulse koje pronalaze u društvu. To je njihov odgovor na stanje u društvu, to je njihov odgovor na politički inžinjering.” – prenosi nam Abdel Alibegović, docent sociologije.

No, ne odgovaraju na impulse svi jednako. Tako doktorantica na Univerzitetu Poličkih nauka u Briselu, Neira Šabanović već godinama unazad stiže na svake na izbore u Bosni i Hercegovini, iako joj ova zemlja nije trenutačno mjesto prebivališta.

“Pa ne znam da li moj izlazak na izbore donese ikakvu promjenu, ali smatram da je to moja dužnost kao građanka Bosne i Hercegovine, pošto vjerujem u taj proces, vjerujem, da može donijeti u budućnosti neku promjenu. Ne želim da iko koristi moje ime da glasa za neku stranku koju ja ne podržavam lično.”

Koliko je lako ili teško pronaći njene jednako zainteresovane vršnjake, provjerili smo i na sarajevskim ulicama.

Na pitanje da li se mladi smatraju politički pismenim odgovarali su:

“Pa ne smatram baš…politika je čudna ima neki zaplet uvijek, sve je nekako, mislim, nerazumno. Prvo meni i narodu, uvijek nekih spletki ima u svemu tome.”

“Nisam toliko upućena u to i ne zanima me baš toliko.”

Da li smatraju da mladi dovoljno vremena posvećuju politici odgovarali su:

“Trebaju, prva ja pravim tu grešku, ali nemam baš vremena za to.”

“Mislim da nisu, jer da jesu, politička situacija, nažalost ne bi bila ovakva kakva jeste”

Na pitanje koji nam izbori slijede, nisu svi koji planiraju izaći glasati imali isti odgovor:

“Izlazim, općinski izbori, smatram.”

“Izlazim, ako Bog da.” (N1: Znaš li koji nam izbori slijede? )”Pa, sad…”

“Vjerujte da nijednom nisam izašla na izbore dosad.” (A znaš li koji nam izbori slijede?) “Nisam uopšte upućena u politiku.”

I za jedne, i za druge, buduća doktorica političkih nauka ima istu poruku:

“Što se tiče škole, mislim da je jako važno da se djeci objasni šta znači njihov glas i šta znači izaći na izbore. Treba se već u srednjoj školi, obzirom da ne idemo svi na fakultet, objasniti kako funkcioniše država i kako se može promijeniti. Omladina se treba gurati ka aktivizmu, kako bi došlo do demokratizacije omladine jer se vidi razlika kroz intervijue koje sam vodila u BiH, među omladinom koja nisu aktivisti i omladine koja jesu.”

A da se mladi više uključe u politiku potrebno je i da institucije adekvatno obavljaju svoj posao.

“Mladima treba dati šansu, mlade treba podstaći. Kad date garant da je glas moj glas a da nije nečiji drugi glas. Da neko neće umjesto mene glasati. Da će moja prijava, moj zahtjev, moje obraćanje, moja molba, dopis biti uvaženi. Kada institucije i ljudi odgovorni u tim institucijama budu radili adekvatno i do kraja svoj posao i kad imate kontrolu nad radom. Mladima treba poslati informaciju da se njihov glas zaista čuje.“- izjavljuje dr. Alibegović

Na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini pravo glasa ostvariti će nešto više od 3 miliona i 400 hiljada građana. Iako mladi čine nemali postotak u ovom broju, čini se kako njihov odziv ni ovog puta neće biti blizu povoljnog. Krivca za ovaj negativan trend vide i u onima koji im politički narativ kreiraju već decenijama. Ipak, ne smijemo zaboraviti, nova prilika za promjenu je i šesti oktobar.

N1