Džamiju su pečatili, a sada je osuđen mještanin

Sa otvorenjem džamije nisu završile i pravne zavrzlame koje su pratile njenu obnovu, kao ni glavobolja mještana. Opštinska inspekcija u nekoliko navrata zapečatila je džamiju, stavljajući na nju žutu traku zbog “proširenja i nadogradnje objekta bez dozvole”

Malo povratničko selo Rabrani, smješteno u neumskom zaleđu, posljednjih godina u žiži je javnosti. Preciznije, otkako je počela obnova Tucakovića džamije, a koja je svečano otvorena prošle. No sa otvorenjem džamije nisu završile i pravne zavrzlame koje su pratile njenu obnovu, kao ni glavobolja mještana. Opštinska inspekcija u nekoliko navrata zapečatila je džamiju, stavljajući na nju žutu traku zbog “proširenja i nadogradnje objekta bez dozvole”. Krajem jula Općinski sud u Čapljini je, “zbog skidanja ili povrede službenog pečata ili znaka” po optužnici Kantonalnog tužilaštva iz Mostara donio presudu kojom je Ejub Tucaković, stanovnik Rabrana, oglašen krivim. U presudi se navodi, između ostalog, da je Tucaković izvođačima radova naložio da nastave da rade iako je znao da je gradilište zatvoreno.

Ejub Tucaković kaže da je  20 godina nakon povratka naša dijaspora bila glavni inicijator da se pokrenu obnova, renoviranje i dogradnja džamije.

– Mi kao mještani smo se tu uključili moralno, a i materijalno. A Islanska zajednica je preuzela odgovornost i angažovala izveđača koji je radio objekat. Islamska zajednica je to preuzela i pomogla nam u tom smislu da angažuje. Međutim, radnici koji su radili na postojećem objektu koji je već bio, znači, do 1998. kad smo se vratili, oni su radili rekonstrukciju krova i toga dana kada je inspekcija ju popisala, oni su radili na postojećem objektu, ali da bi na davanju izjave, oni su bili, kako bi rekao, nasavjetovani u svojoj firmi kojoj su radili da daju izjavu, da ne pominju firmu, nego da kažu da su ih angažovali mještani. Na pitanje koga znate od mještana, pomenuli su samo moje ime i tuđiteljica je to prihvatila zdravo za gotovo. Znači, ja sam ih uveo u posao, i angažovao, i ja sam krivac. Po meni nema nikakve logike, niti sam vlasnik, niti sam izvođač, niti sam ovlašten, niti sam projektant, nema nikakvu ja ulogu. Jednostavno, kao svi ostali mještani, ja sam tu onaj bio, rekao nam je Ejub Tucaković, selo Rabrani.

Mještani Rabrana koje smo zatekli ne kriju razočarenje zbog prvostepene presude, ali ni podršku Ejubu. Govore nam da je Ejubova jedina krivica ta što je od prvog dana povratka tu u Rabranima.

– Tu sam od početka renoviranja ove džamije. Znači, uključen sam isto kao i Ejub Tucaković. Što se tog tiče njegovog posebnog angažmana po bilo kom osnovu, znači, što se tiče uvođenja u posao, znači, isplate ovog, onog, znam i tvrdim, znači, da nikad nije, nikome ni platio, ni uveo u posao, ni ništa. Sav proces izgradnje je išao preko muftijstva Islamske zajednice Mostarskog, znači, i da su radile firme, i da su oni uvodili u posao i da su oni isplaćivali, a Ejub je, i ja, i svi mi, ovdje u selu smo isto krivi i isto tako je mogao povesti postupak protiv bilo koga kao protiv Ejuba. Eljub je jedino kriv što je, znači, od prvog dana ovdje, od prvog dana povratka, kazao je Almir Tucaković, selo Rabrani.

Ejub nam kaže da je prvostepenu presudu dobio 3. avgusta te da će uložiti žalbu.

 – Normalno, ići ću sad sa žalbom, ići će žalbeni postupak, pa vidjet ćemo na šta će se to izaći…. Ja nisam, znači, kompletno ovim procesom nisam bio zadovoljan, jer ja sam rekao mom advokatu, kako bi me odbranio da sam ja kriv? I otkazao sam ja mog advokata. U drugostepenom postupku ići sa drugim advokatom i pokušat ću dokazati moju nevinost, govori nam  Ejub Tucaković, te dodaje: 

 – Ja sam i na sudu rekao, ne tražim oslobađajuću presudu, nego tražim da se presuda u potpunosti odbaci. Jer po meni takvo je. Ne vidim druge elemente. Ne vidim nikakve razloge da ja, kao pojedinac, u čitavom ovome lancu odgovaram. Nisam, znači, investitor. Čak je i Sud naveo da nisu nisu tražili investitora. Znam se, vlasnik objekta, nek preuzme odgovornost i odgovara nadalje.

Ipak, strah od mogućeg negativnog ishoda je prisutan.

– Znamo šta mi priželjkujemo. Ja znam da  kad vukovi jednu ovcu iz stada izdvoje da joj se ne piše dobro.Nećemo mi stati. Mi ćemo kao mještani poduprijeti ga svim mogućim sredstvima i, ako treba, i finansijskim, i svakim drugim. I onaj, da čovjek dokaže ono što i je na dijelu, na licu mjesta. Nema tu nikakve krivice, nikakve, apsolutno. Jer svi smo mi, krivi isto koji su svi, smatra Almir Tucaković, selo Rabrani.

Iz Muftijstva mostarskog navode kako smatraju da je sudski proces koji se vodi protiv džematlije Ejuba Tucakovića neutemeljen i da nema nikakvih elemenata za odgovornost imenovanog.

– Adaptacija i dogradnja Tucakovića džamije u Rabranima je izraz vjerskih prava i sloboda na koje su se pozivale tamošnje džematlije, što se perfidno pokušalo ometati od lokalnih organa vlasti (HDZ-a), ali je takva rigidna politika zaustavljena i osujećena sinhronizovanim aktivnostima Islamske zajednice, odnosno Muftijstva mostarskog i međunarodne zajednice, ponajprije Ambasade SAD-a i Ureda visokog predstavnika. Muftijstvo mostarsko pružilo je pravnu zaštitu džematliji Tucakoviću i alarmiralo relevantne domaće (Ministarstvo za ljudska prava BiH) i međunarodne adrese (OSCE, OHR, američka ambasada) da prate sudski proces, stoji u saopćenju Muftijstva mostarskog.

 I nije ovo jedini problem koji muči mještane u povratničkom selu Rabrani. Krenete li iz pravca Stoca posjetiti ovo selo, velika je vjerovatnoća da ćete promašiti skretanje ukoliko ne poznajete ovo područje Hercegovine i tako završiti u Neumu. Table sa putokazima postavljene uz novoizgrađenu cestu Stolac – Neum ne pokazuju skretanje za Rabrane. Tek kada skrenete na raskrsnici, navođeni navigacijom, nekih pedesetak metara niže vidjećete tablu na kojoj piše Rabrani. E, onda postaje lakše.

– Po pitanju sigurnosti, iskreno, nemamo nekih problema. Ali, nas se uporno sabotira tamo sa putokazima. Nama koji smo mještani ne trebaju putokazi, nego ljudima koji dolaze većinom petkom da obave namaz. Uskraćuje im se na svaki mogući način dolazak. To uklanjanje putokaza traje konstantno, izjavio je Almir Tucaković.

U Rabranima je prije rata živjelo više od 100 ljudi, a bavili su se poljoprivredom, stočarstvom, uzgojem duhana… Danas je slika ovog hercegovačkog sela znatno drugačija. Tek nekoliko porodica tu živi, ali odlučnost za očuvanje onoga što im već stoljećima pripada veća je, kažu, nego ikad.

Oslobođenje