Srebrenica konačno ima hotel

Donedavno brojni posjetioci u Srebrenici gotovo da nisu imali gdje prenoćiti. Danas je sa radom počeo prvi hotel izgrađen nakon rata.

Srebrenica je do rata 1992. godine pored ostalog bila i poznato turističko mjesto što je bilježilo i do 90.000 noćenja godišnje, zahvaljujući ponajviše Banji Guber. Za smještaj brojnih gostiju, turista i pacijenata lječilišta u Banji radili su hoteli Argentaria i Domavia sa depadansom i desetak soba na Vrelu Gubera te motel lovac.

Brojni posjetioci su odsjedali i u privatnom smještaju koji je Srebreničanima bio značajan, dodatni izvor prihoda.

Nakon rata svi ti kapaciteti su dobrim dijelom devastirani ili privatizovani i ni jedan nije u funkciji. Nakon rata u centru grada je izgrađen moderan hotel koji nikada do danas nije stavljen u funkciju iako je potpuno završen i opremljen. Bili su otvoreni pa nakon nekog vremena zatvoreni jedan motel i jedan pansion tako da su gosti u Srebrenici donedavno mogli prenoćiti samo u jedinom hostelu.

Odnedavno pored navedenog hostela prenoćište nude i dva privatna pansiona u gradu.

Pored samog magistralnog puta Bratunac – Srebrenica, na stotinjak metara od memorijalnog centra Potočari danas je zvanično počeo s radom hotel Potočari han čiji mladi direktor Bernis Ademović govori za N1.

“Kada je prije tri godine počela gradnja ovog kompleksa namjera je bila najprije da se napravi nešto gdje bi se mogli učesnici Marša mira, koji se održava u povodu obilježavanja godišnjice od genocida u Srebrenici, istuširati, nešto toplo pojesti i prenoćiti. Tokom radova bilo je mnogo ideja i prijedloga o sadržajima i namijeni svega i evo zahvaljući gospodinu Muzaferu Čileku (Muzaffer Çilek) danas ovdje imamo hotel ili ustvari nešto specifično – han prilagođen današnjem vremenu”, kaže Bernis.

Hanovi u Bosni i Hercegovini kroz istoriju imaju jednu posebnu kulturološku i namjensku dimenziju. To su ustvari bili objekti u osmanskom periodu koji su služili za prenoćište putnika i njihovih karavana sa štalom za konje, prostorijom za putnike i prostorijom za handžiju. Postojali su i trgovački hanovi građeni u većim trgovačkim centrima gdje su se trgovci zadržavali nekoliko dana, sedmica ili mjeseci, kupujući ili prodajući robu, kao i sezonski hanovi koji su služili za liječenje ili teferiče.

“Da ovi objekti ne bi tako stajali i koristili se samo za 11. juli gospodin Čilek, inače poznati biznismen u Turskoj i svijetu kao osnivač brenda “Çilek” prepoznatljivog u proizvodnji dječjeg namještaja, je odlučio da mi ovdje pokrenemo neki biznis i zaposlimo nekoliko ljudi”, kazuje Bernis i nastavlja: “Bilo je dosta ideja šta bismo mogli raditi, ali smo u konačnici odlučili da to bude restoran jer smo blizu Memorijalnog centra, imamo veliki parking i prije svega, vidjeli smo da za tim postoji potreba. Cilj nam je da u Srebrenici takvoj kakva jest obezbijedimo opstanak našeg hotela, da budemo samoodrživi.”

Hotel Potočari han ima velike smještajne kapacitete kako za grupe u sobama sa više kreveta na sprat tako i za porodice ili pojedince u 8 apartmana sa ukupno 32 ležaja. Tu je restoran, kaffe sa velikom baštom i sala za konferencije. Za djecu je u okviru kompleksa obezbijeđeno nekoliko klackalica i tobogana kao i teren za mini fudbal na male goliće.

U hotelskom restoranu će se spremati jela i poslastice tradicionalne bosanske kuhinje.

“Ovdje ćemo nuditi čorbe, gotova jela, gulaš, grah, jela sa roštilja ćevape, pljeskavice, piletinu, šnicle itd zatim tradicionalne naše kolače baklave, hurmašice… za mlađu raju palačinke i pizze, a iz turske kuhinje ćemo imati jednu čorbu i čaj”, kaže Bernis za N1.

Ističe da trenutno radi šest osoba, ali imaju potrebu za jednim konobarom i jednom spremačicom.

“Mi mladi koji sebe vidimo dugoročno u Srebrenici mislim se trebamo uhvatiti posla koji se nas tiču i u tome dati svoj maksimum, a ne razmišljati kako otići odavde. Ja vidim svoju perspektivu ovdje i nadam se da ćemo mi biti pokretači tako da kažem, nekih boljih vremena…”, istakao je Bernis Ademović.