Izraelski vojnici ostavili Palestinca s Downovim sindromom da umre nakon napada IDF-ovog psa

Muhammedovo stanje značilo je da se uvelike oslanjao na svoju porodicu, posebno na majku Nabilu Bhar, koja se brinula za svaku njegovu potrebu.

Muhammed Bhar , 24-godišnjak s Downovim sindromom i autizmom, živio je u Shejaiyi , okrugu palestinskog grada Gaze. Porodica ga je uvijek podržavala u izazovima, od maltretiranja u školi do zastrašujućih zvukova rata.

Prema izvještaju BBC-a, IDF je izvršio raciju u kući obitelji Bhar 3. jula. Nabila se sjeća da je čula vojnike i borbenog psa kako provaljuju. Pokušala je zaštititi Muhammeda, preklinjući vojnike da drže psa podalje od njega, ali pas je napao Muhameda, ujedajući ga za grudi i ruku.

Dana 27. juna, Izraelske odbrambene snage (IDF) naredile su stanovnicima Shejaiye da se evakuiraju dok su progonili borce Hamasa. Bhari, iscrpljeni od opetovanih evakuacija, već su potražili utočište na brojnim mjestima, no opet bi se ponovno suočili s bombardovanjem. Morali su se skrivati ​​u različitim dijelovima svoje kuće kada su se borbe pojačale, često tražeći zaklon u kupaonici tokom intenzivne pucnjave.

Za Muhammeda, rat je značio trpljenje glasnih i nasilnih zvukova bez razumijevanja. Često je izražavao strah i paniku, govoreći: “Bojim se, bojim se”, i tražeći utjehu od svoje porodice.

“Rekla sam im: ‘On je invalid, invalid. Smiluj mu se, on je invalid. Drži psa dalje od njega'”, rekla je Nabila.

Muhammed, nesposoban u potpunosti shvatiti šta se događa, promrmljao je “Ne, ne, ne’ pokušavajući potapšati psa po glavi u znak pokornost”. Pas ga je nastavio kidati dok je krvario. Vojnici su na kraju premjestili Muhammeda u drugu sobu i pokušali mu zaliječiti rane.

“Odveli su ga, smjestili u posebnu prostoriju i zaključali vrata. Htjeli smo vidjeti šta mu se dogodilo. Željeli smo vidjeti Muhammeda, vidjeti šta je s njim”, rekla je Nabila.

Jibreel, Muhammedov brat, snimio je scenu svojim mobitelom, pokazujući krv oko Muhammeda i podvez na njegovoj ruci, što ukazuje na pokušaj zaustavljanja krvarenja. Tačan uzrok Muhammedove smrti ostaje nejasan, kao i ono šta mu se dogodilo nakon što ga je njegova obitelj posljednji put vidjela.

Zbog sukoba koji su trajali, njegovo tijelo je pokopano u uličici između kuća bez obdukcije ili smrtovnice. Porodica zahtijeva istragu, ali s obzirom na to da se sukobi nastavljaju, neizvjesno je kada će se i hoće li se to dogoditi. Za Nabilu su ostala strašna sjećanja na sinovu smrt. Stalno zamišlja napad psa i krv koja teče iz njegove ruke, ističući da je to slika koja je ne napušta.