Sadik Selimović, istražitelj Instituta za nestale osobe BiH: Ja sam, što se tiče Srebrenice, osakaćen

Sadik Selimović jedan je od onih koji se svim bićem zalažu za istinu i pravdu za žrtve genocida u Srebrenici. I sam je bio žrtva, ali je, na svu sreću, preživio.

Prave informacije

Mnogi članovi njegove porodice nisu. Zato je Selimović kasnije postao istražitelj Instituta za nestale osobe BiH.

Neumorno traga za posmrtnim ostacima Srebreničana, ali to ne ističe. Skromno nam je rekao da uvijek voli reći da zajedničkim radom Tužilaštva i njegovih kolega pronalaze ostatke Srebreničana.

– Sada se mogu pozvati na najmlađeg Beriza Mujića koji je ukopan, njega smo našli u rejonu Sućeske, zatim Ajdina Mustafića i braću Efendić, Hasiba i Ćamila. To smo zajednički uradili, pronašli ih, uz pomoć svjedoka – kaže Selimović.

Na naše pitanje šta je za njega najteže prilikom pronalaska posmrtnih ostataka žrtava genocida, kaže da je to što je vrijeme učinilo svoje te da je sve teže doći do prave informacije, grobnice i tijela.

– Pronalazak i najmanje kosti većinu porodica čini sretnima. Jer ja znam da ću tim pronalaskom nečiju porodicu obradovati. Poslije nastaje tuga što to nije kompletno tijelo. Pomiješaju se emocije – rekao je Selimović.

I on sam zna kako je izgubiti nekoga, a onda pronaći dijelove voljenih.

– Ja sam, što se tiče Srebrenice, osakaćen. Trojica braće, otac, najstariji bratić, daidža i njegova trojica sinova, punac i dvojica njegovih sinova… Ne mogu da brojim svu bližu i dalju familiju. Ima ih više od 300. Zato sam i počeo ovo raditi, da nađem neku satisfakciju ako ikoga pronađem. U posljednje vrijeme tu je i nedostatak informacija – emotivno nam je kazao Selimović.

Sve razumije

Priznaje da ima i neugodnih trenutaka u kontaktima s porodicama žrtava, ali kaže da ih razumije.

– Naiđete na osudu porodica i ostalih. Neki dan sam imao nezgodan slučaj, napala me porodica: “Sve ste zvali, mene niste, niste još ništa pronašli.” Ja to razumijem. To je tako i tako mora biti. Nažalost, svake godine je sve manje ljudi i sve manje podrške Institutu koji je ostao sam u traženju nestalih, ali se i dalje bore – istakao je Selimović.

Radimo pošteno i čestito

Dodao je da se ipak nada da će uz, Božiju pomoć, privesti ovo sve kraju, jer smatra da rade pošten i čestit posao.

– Ma, mi danas, 30 godina poslije rata, gledamo prema Evropi, savremenom svijetu, ali imam osjećaj da kao ljudi nikad lošiji nismo bili. Ovo što se sad radi u 21. vijeku, i negiranje genocida i sve, nevjerovatno je. Kao ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, nismo položili ispit – zaključio je Selimović.