Rusija uvlači Poljsku sve dublje u hibridni rat: Varšava zatvara granicu

Krajem maja migranti su u jednom danu noževima i razbijenom bocom napali tri poljska graničara. Nakon kratkog oklijevanja, premijer Donald Tusk je brzo djelovao: njegova vlada uspostavlja zonu isključenja na granici s Bjelorusijom. Od utorka neovlaštenim osobama više nije dopušten ulazak u granični pojas uz granicu širine 200 metara do 2 kilometra.

Oštra mjera je odgovor na val izbjeglica koji dolazi iz Minska i Moskve, piše Neue Zuerische Zeitung.

“Službenik je napadnut svaki dan i svaku noć”, rekao je Tusk tokom organizirane posjete granici ispred vojne opreme.

“Ovo je organizirani hibridni rat za destabilizaciju Poljske države i cijele Evrope.”

Dižu se zidovi

Liberalno-konzervativni političar tako usvaja i jezik i metode prethodne nacionalističke vlade. Ovo je 2021. iznenadilo hiljade migranata s Bliskog istoka i Afrike koji su se iznenada pojavili na rijetko naseljenom sjeveroistoku Poljske. Vladajuća stranka PiS poslala je 21.000 vojnika, zatvorila granicu i izgradila zid. To je pravdala hibridnim ratovanjem Rusije. Tadašnja opozicija oštro je kritizirala tu politiku.

Situacija se nakratko smirila. No, već 2023. broj pokušaja prelaska granice ponovno se udvostručio u odnosu na prethodnu godinu. Prema poljskim vlastima, trenutno ima oko 400 ljudi dnevno – to odgovara brojkama iz jeseni 2021. Većina njih dolazi iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka i putuje u Evropu preko Moskve. Prema riječima poljskog ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog, 90 posto njih ima ruske vize.

Varšava priznaje da se radi o očajnicima koje lažnim obećanjima mame na vanjsku granicu EU.

“Kao i u svakom ratu, ima žrtava”, kaže Sikorski.

“Ali ne postoji ljudsko pravo da živite gdje god želite. Države i skupine država kao što je EU imaju pravo kontrolirati svoje granice”.

Čak i ako sadašnja vlada tvrdi da provodi humaniju migracijsku politiku, ona se i dalje oslanja na otpore. I to je uveo njegov prethodnik – uprkos sudskim nalozima koji su ga proglasili nezakonitim. Bilo je preko 6.000 slučajeva u drugoj polovici 2023. Tusk je zbog toga dobio kritike svojih ljevičarskih saveznika, a kulturni radnici su ga optužili i za nastavak nehumane politike.

No, dobio je i izbore prošle jeseni jer se predstavio kao tvrdolinijaš migracijske politike. Malo prije evropskih izbora on to neće promijeniti.

Sabotaže u Poljskoj

Migranti također imaju tu nesreću što ih Rusija koristi kao jedno od raznih sredstava za povećanje osjećaja nesigurnosti na istoku EU. Izvještaji o sabotažama u Poljskoj već mjesecima rastu. Vlada je stoga nedavno povećala sigurnosne mjere u zračnoj luci Rzeszow, koja je ključna za vojnu pomoć Ukrajini. Ona također vidi ruku Moskve iza velikog požara u trgovačkom centru u Varšavi sredinom maja.

Navodni napadi u Poljskoj nisu izolirana pojava, kao i Finska i Norveška koje sebe vide kao žrtve hibridnog ratovanja Rusije. Helsinki doživljava sličan val migracija kao i Varšava i također želi legalizirati odbijanja. Šest zemalja također planiraju izgraditi zajednički “zid za bespilotne letjelice” na svojim granicama s Rusijom. Bespilotni leteći objekti namijenjeni su njihovom boljem nadzoru i suzbijanju ne samo krijumčarenja i ilegalnih migracija, već i vojnih provokacija.

Osjećaj prijetnje koji je ruska invazija na Ukrajinu izazvala u istočnim državama NATO-a ostavlja malo prostora za nijanse i doveo je do opće izolacije i militarizacije na istočnim granicama. Poljska je tu ponovno pionir: krajem maja vlada je najavila da će do 2028. godine dionice prema Bjelorusiji i Rusiji utvrditi odbrambenom crtom od preko 700 kilometara.

Ovaj takozvani istočni štit najveća je vojna struktura u Poljskoj od 1945. godine, rekao je ministar odbrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz. Kombinira tehnička sredstva motrenja s nekoliko barijera od metalnih ograda, protutenkovskih barijera i minskih polja postavljenih jedna iza druge. Vlada stoga ne isključuje povlačenje iz Ottawske konvencije o zabrani protupješačkih mina. Također se želi prijaviti za sredstva EU-a kako bi pokrila troškove koji iznose gotovo 2,3 milijarde franaka. Brisel se o tome još nije očitovao.