Majka uradila DNK djece, rezultati joj napravili pakao u životu

U decembru 2002. Lidiji Ferčajld saopšteno je da dvoje djece koje je rodila nikako ne mogu da budu njena, bar ne sa medicinske tačke gledišta.

“Znam da sam ja nosila ovu djecu, znam da sam ja rodila ovu djecu”, rekla je ova Amerikanka tada medijima, zbunjena i uplašena.

Sve je počelo kada se tada 26-godišnja Lidija našla u procesu razvoda od svog partnera i oca svoje djece Džejmija Taunsenda. Njihova veza nekoliko godina unazad bila je problematična i burna i to nije bio njihov prvi raskid.

Ali ovog puta Lidija je bila trudna sa njihovim trećim djetetom i imala je sve više novčanih problema, pa je bila primorana da se prijavi za državnu finansijsku pomoć. Država Vašington u to vrijeme zahtijevala je DNK test oba roditelja kako bi dokazali svoju vezu sa djecom.

To je trebalo da bude rutinsko testiranje, ali je ova mlada žena ubrzo dobila poziv da dođe u kancelariju državnog tužioca kako bi zajedno pregledali rezultate. U početku je vjerovala da je to uobičajen dio procesa, ali čim je ušla u kancelariju Lidija je shvatila da nešto nije u redu.

“Sjedila sam pored vrata, a oni su samo zurili u mene. Pitala sam ih: ‘Pa, kakvi su rezultati?’. Rekli su mi: ‘On je 99 odsto otac, ali postoji problem, ne postoji šansa da si im ti majka. U početku sam se nasmijala i odbrusila im nešto poput: ‘O čemu pričate?’ Ali oni su nastavili da me rešetaju pitanjima: ‘Da li si ti uopšte Lidija Ferčajd? Ko si stvarno? Odakle ti ova djeca? Da li je tvoja sestra rodila ovu djecu i dala ih tebi?'”, ispričala je svojevremeno Lidija za “Onli Hjumen”.

Naime, DNK rezultati su bili krajnje neobični. Iako je Lidija dobro znala da je bila trudna sa dva djeteta i da ih je donijela na svet, test nije pokazao podudarnost između njenog DNK i DNK njene djece. Ne samo da joj je uskraćena finansijska pomoć za djecu, već je sada postala predmet krivične istrage.

Obuzela ju je panika, i odmah je pozvala svoje roditelje – postojala je opasnost da će joj vlasti oduzeti djecu jer su sumnjale da je počinila prevaru u socijalnoj pomoći ponašajući se kao surogat majka djeci.

“Mislila sam da se šali, ali onda je počela da plače. Rekla sam joj: ‘O, mora da je neka greška. Bila sam tamo kada su se djeca rodila. Vidjela sam ih kako izlaze iz stomaka. Držala sam ih u rukama”, rekla je Kerol Ferčajld, Lidijina majka.

Porodica je podvrgnuta testiranju još najmanje tri puta, ali svaki put test je pokazivao isto – Lidija nije majka svoje djece.

“Osjećala sam se kao da jedina na cijelom svijetu pokušavam da se borim za svoju djecu, ali me niko nije slušao. Svaki dan sam se osjećala kao da idem da ih vidim posljednji put”, ispričala je.

Kada je Lidija kasnije rađala svoje treće dijete, u porođajnoj sali bio je prisutan i sudski službenik kako bi uzeo uzorke krvi – kako mame, tako i njene novorođene bebe – za potrebe DNK testiranja.

“Ponovo se pokazalo da nema šanse da je beba moja”, rekla je Ferčajld.

Iako je sudski službenik bio svjedok porođaja, DNK dokazi su govorili drugačiju priču. Sada je Lidija bila suočena sa mogućnošću da izgubi dvoje male djece, ali i tek rođenu bebu.

Slučaj druge žene koji joj je vratio djecu

Tada je Lidijin advokat Alan Tindel došao do nevjerovatnog otkrića. Jedna druga Amerikanka, Karen Kigan, prošla je kroz slično iskustvo. Naime, njoj je bila potrebna transplatacija bubrega i ponadala se da bi jedan od njenih trojice sinova mogao da bude odgovarajući donor. Ali DNK testovi pokazali su da iako su sva tri muškarca bila braća, dvojica od njih nisu njeni biološki sinovi.

“Svako dijete od istog oca i iste majke trebalo bi da naslijedi gene i od mame i od tate. U slučaju Karen Kigan izgledalo je kao da dva njena sina nisu naslijedila njen DNK. Poznavali smo ovu ženu veoma dobro i znali smo bez ikakve sumnje da je ona majka ove djece. To nas je nagnalo da pažljivije potražimo objašnjenje za takve nalaze”, rekla je Lin Ul, specijalista za transfuzijsku medicinu u medicinskom centru u Bostonu.

Nakon brojnih testova utvrđeno je da Karen ima himerizam, rijetko stanje koje je zabilježeno u manje od 40 slučajeva na svijetu. Genetski himerizam je jedan organizam sa najmanje dva genetski različita tipa ćelija. Jednostavnije rečeno, himerizam razvijaju osobe kojima je bilo suđeno da budu blizanci.

“Razvili smo pretpostavku da su dvije jajne ćelije bile oplođene i veoma rano spojene zajedno. Dakle, nije zapravo postojao blizanac koji je odmakao u razvoju, a zatim ponovo apsorbovan, već je vjerovatnije da su se dvije oplođene jajne ćelije veoma rano spojile u jednu”, objasnila je dr Ul.

Nakon što je Tindal otkrio ovaj slučaj, Lidija je podvrgnuta daljim testovima i analizama koji su na kraju pokazali da i ona ima himerizam, što je dalje značilo da je u sebi nosila dva različita seta DNK.

U slučaju Lidije Ferčajld DNK njenog blizanca bio je skoncentrisan u njenoj utrobi, zbog čega DNK testovi i nisu pokazali da su njena djeca zaista njena. Srećom, Lidija je konačno u rukama imala dokaz da je ona majka svojoj djeci i slučaj je odbačen.

“Vjerovatno danas ne bih imala svoju djecu da nije otkriven slučaj Karen Kigan. Ne bi im ni palo na pamet da možda imam himerizam”, rekla je Lidija.