Ne smijemo zaboraviti brutalno ubijene žene: Šta su do sada uradile institucije po pitanju nasilja u porodici i femicida?

Brutalno ubistvo koje je počinio Mujaga Čičkušić, usmrtivši suprugu Almu i njihovo dvoje malodobne djece sjekirom šokiralo je javnost u našoj zemlji, ali i regionu. Detalji ovog ubistva koji su objavljeni u medijima su vrlo potresni.

To je je još jedno u nizu brutalnih ubistava u našoj zemlji u zadnjih nekoliko godina koje je rezultat poremećenih porodičnih odnosa. Mada su nadležni najavili reakciju još nakon svirepog ubistva Nizame Hećimović, vlast još nastoji da preuzme konkretne korake da bi prevenirala femicid i druge oblike porodičnog nasilja. 

Još nije okončana istraga i nisu poznati motivi ovog zločina, ali je činjenica da ni dosadašnji slučajevi femicida, ne samo u Tuzlanskom kantonu, nego i na području cijele Bosne i Hercegovine, nisu potaknule vlasti da se pozabave uzrocima i posljedicama ovih ubistava koja su trajno uništila i živote porodica žrtava, njihove rodbine i prijatelja.

Izostanak pravovremene i adekvatne reakcije nadležnih institucija, bilo u preventivnom ili smislu sankcija, kao i pomoći porodicama žrtava nakon počinjenih ubistava, izostaju i na taj način unose dodatnu nesigurnost i nepovjerenje u sistem i ostavlja prostor za nove zločine i tragedije.

A ti brojevi iz mjeseca u mjesec rastu, samo što to nadležne u ovoj zemlji očigledno ne zanima, jer niti uzrocima, a niti posljedicama sve učestalijih slučajeva femicida u BiH, institucionalno se niko ne bavi.

O tome koji su koraci konkretno poduzeti kod pomoći ženama žrtvama porodičnog nasilja smo razgovarali sa Lanom Jajčević, pravnom savjetnicom iz Fondacije Udružene žene. Ova Fondacija aktivno prati reakcije nadležnih. Ono što je novim Zakonom predviđeno jeste da policija može, u slučajevima hitnosti po pitanju nasilja u porodici, reagovati na period 48 sati. 

“Novim Zakonom se unapređuje postupak izricanja hitnih mjera zaštite njihovim trenutnim izricanjem od strane policije na period od 48 sati, a sud ih u hitnom postupku može produžiti na 30 dana. Zakon omogućava ženama koje su izložene nasilju da na vlastiti zahtjev budu smještene u sigurnu kuću i dobiju senzibilisanu podršku i oporavak od nasilja od strane obučenih i stručnih radnica, bez uslovljavanja smještaja rješenjima centara za socijalni rad. Sigurne kuće u saradnji sa centrima za socijalni rad izrađuju individualne planove podrške za svaku žrtvu ponaosob.”, objašnjava Jajčević. 

Jajčević navodi da Zakon također definiše nasilje prema ženama i ide u pravcu njegove prevencije. 

“Zakon definiše nasilje prema ženama i ubistva žena (femicid) u pravcu njihove prevencije, omogućava ženama koje su izložene nasilju da na njima razumljiv način budu informisane od strane institucija koje su prepoznate kao subjekti zaštite o njihovim pravima  i načinima ostvarivanja zaštite. Zakon je također usmjeren na podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici i nasilja prema ženama i omogućava organizacijama koje vode specijalizovane usluge podrške i pomoći kao sto su sigurne kuće i SOS telefon da ih učine dostupnima onima kojima je pomoć potrebna u svakom trenutku.”, kazala je. 

Nasilje u porodici predominantno pogađaju žene, objašnjava sagovornica, te navodi kako je to definisano Krivičnim zakonikom RS. 

“Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici kao i drugi oblici nasilja koji predominantno pogađaju žene i djecu ostaju prepoznati Krivičnim zakonikom Republike Srpske kao krivična djela, čime se osigurava visok stepen zaštite žrtava. U oba entiteta u BiH, ženske nevladine organizacije vrše stalni pritisak na vlasti u oba entiteta da unaprijede zaštitu žena žrtava porodičnog nasilja na viši nivo, odnosno da primjenjuju evropske standarde zaštite i usklade naše zakonodavsdvo sa Istanbulskom konvencijom koju je BiH ratificirala, te sa preporukama Grevio komiteta zaduženog za praćenje primjene Istanbulske konvencije i od tog nećemo odustati.”, zaključuje Jajčević za Source portal. 

Source